RSS

Arhiva Kategorije: Za

Svi postovi koji su OK

Malo odmora…

Ovaj tjedan malo sporije pišem, jer smo od ove srijede pa do sutra u San Franciscu u Californiji. Mini godišnji od par dana smo još isplanirali na početku godine kada smo uzeli avio karte i hotel po badava cijeni. Moram priznat da iako nisam veliki fan američke politike prema ostalima, drago mi je da sam upiknuo vizu na 10 godina iz više razloga.

Prvi je što se jako puno konferencija iz moje profesije odvijaju baš tamo, te dosta jeftinih letova, tako se zna upiknut kao mi sada jeftiniji povratni let za ameriku nego za neku od top destinacija u meksiku, kao što su Cancun ili Puerto vallarta itd… Što je dosta loše, no polako se to rješava kako je jedna od najvećih meksičkih aviokompanija Mexicana (nacionalni te internacionalni letovi) prekinula sa većinom letova, traje pasivna borba za većinu relacija, te se dosta njih pokriva sa niskobudgetnim letovima kompanija kao što su Volaris i Interjet.

Neću posebno pisati šta i kako je tu, već kada se vratimo ću napraviti malo opširiniji opis. Vozdraaaa

 
1 komentar

Objavio dana 24/09/2010 u Za, Život

 

Hrvatska u Meksiku i mi ‘rvati

Meksiko je popularna destinacija među Hrvatima, što i pokazuje moje često druženje sa onima koji dođu u svojoj organizaciji, te žele vidjet što više u glavnom gradu. No ovdje bi htio malo pisati o nama koji smo ipak odlučili ostati.

U meksičkoj dijaspori nas nažalost nema puno, i da iskreno priznam, tek do malo sam saznao da nas ima više nego što sam mislio. I osjećaj je stvarno divan, jer kada živite odvojeni od svojih, okruženi stranim jezikom, kulturom, svaki doticaj sa nečim svojim znači jako puno. Nažalost ovo je teško dočarati nekome tko se nije našao u sličnoj situaciji. Ja sam se uvijek čudio hrvatima vani kako su veliki patrioti, i iskreno malo me to živciralo, no sada ih potpuno razumijem. Samo se nadam da neću počet slušat Thompsona i slično.

Ja nisam jedan od onih koji su pobjegli prije rata, ili su otišli sa posebnom idejom o boljem životu van hrvatske, i iskreno se nadam da nikada neću naljutiti ni jednog hrvata sa time što ne živim u hrvatskoj, iako volim čuti što ljudi razmišljaju i kako na to gledaju. Ja sam došao u meksiko zbog toga što mi je posao to dozvoljavao i što volim upoznavat nove kulture, eh, i zbog žene naravno. Iako, moram priznat da primim 1-2 emaila mjesečno od mladih koji pitaju kako je tu, jer planiraju odlazak iz HR. Nigdje nije lako, pa tako ni u Meksiku.

Hrvatska delegacija

Hrvatska nažalost nema ambasadu ni konzulat u Meksiku, isto kao što ni mi nemamo meksičku u hrvatskoj. Iako se na stranici MVP-a (ministarstvo vanjskih poslova) pokazuje konzulat u Meksiko Cityu, radi se o jednom malo uredu, koji je počasni konzulat, te u njemu rade meksikanci. Kada sam došao prvi put u meksiko, i radio na mom imigracijskom statusu, pokušao sam stupiti u kontakt sa ljudima tamo, te nakon 3-4 poziva u 11h ujutro (svi konzulati imaju jebeno radno vrijeme od 10-13h obično), no nisam uspio stupiti u kontakt sa konzulom, iako sam ostavlja broj telefona i napomenuo da me zove u bilo koje doba. Tolko o posvećenosti poslu. Mrzim fušere općenito i one koji primaju plaću za nerad. Nakon susreta sa delegacijom Hrvatske amabasade iz Washingtona, rekli su mi da ona nije niti dužna obavljati konzularne dužnosti, jer to počasno može biti bilo tko. Jednom kada se otvori konzulat, ona automatski gubi svoju počasnu titulu.

Ta famozna gospođa Laura je poznata i ostalim hrvatima ovdje, no uvijek kao misteriozna žena, koja vjerovatno ignorira svoje obaveze nije puno zainteresirana za hrvate, a na kraju krajeva tko zna i koja joj je funkcija iako ne prima plaću i dal prima plaću ili radi to iz hobija. Možda ne bi bilo loše kada bi MVP odlučio postaviti nekog od nas ovdje za konzula, to bi bilo fora. Mogli bi si slati Dorina čokolade i cedevitu diplomatskim kanalima. Za sva ozbiljnija pitanja, ovaj lokalni ured nas upućuje u našu ambasadu u Washingtonu ili Los Angelesu. Ovom prilikom bi pohvalio naš ured u Washingtonu jer su stvarno brzi i detaljni u mejlovima i veoma susretljivi. Ne kao idioti u hrvatskoj ambasadi u Brazilu. Njih me bilo sram zvat kolko su bili bezobrazni i neljubazni.

Malo vas je, malo vas je!

Nismo na tekmi no kako sam spomenuo, tek pred malo sam saznao da nas ima više nego što sam mislio kada sam došao tu. Nema nas naravno kao u Argentini ili Chileu gdje su zajednice hrvata puno veće, no polako se skupljamo i to mi je jako jako drago jer osjećaj samoće zna koji put biti dosta gadan. Za sada nas je većina u glavnom gradu no i ima nas i u obližnjim saveznim državama. Za one koji provode većinu dana pričajuči strani jezik, sanjaju na stranom jeziku, znaju da zna dosaditi svojevremeno te imati nekog svog, je više nego i dobro.

 
21 komentar

Objavio dana 18/09/2010 u Za, Život

 

Slavlje, dan poslje

Tek su 10h ujutro i traje tišina, predivna tišina koju je rijetko imat u ovo doba, ja sam se nažalost digao već oko 8, prvo radi psa koji je već bio malo živčan a drugo zbog profesionalne bolesti kod koje ne mogu spavat dulje, čak ni vikendom. Iako je od danas službeno početak mega mosta koji traje 5 dana, i grad će osjetit tu tišinu što u prometu što u trgovinama. Dok će restorani i centar bit krcat što sa turistima što sa lokalcima.

DRUNK MANSlavlje smo proslavili relativno mirno, kao i svake godine, u obitelji cure, uz hranu i cugu. U cijelom gradu traje akcija “suha noć”, koja zabranjuje prodaju alkohola u super marketima, a i u mini marketima, dok u barovima i restoranima ne. Malo idiotski, jer ako kupiš cugu u trgovini veće su šanse da ćeš to konzumirati doma, dok kada se urokaš u bircu, veće su šanse da ćeš vozit doma, tolko o akciji. Al dobro, uspjeli smo jučer dobiti par boca piva onako ispod pulta u mini marketu, viva mexico.

Danas je uglavnom slična procedura kod većine meksikanaca, a to je da se ruča ono što je jučer ostalo od hrane (slično kao i kod Božića i Nove Godine), te se popodne provede ne radeći ništa ili odlaskom u centar, parkove ili slično. Tako da bar znamo na koja mjesta ne ići. Mi ćemo dan provest uglavnom polupasivno. Ja nažalost nemam nikakav most, pošto trenutno nemam ni jednog aktivnog meksičkog klijenta koji je na odmoru.

Meksikanci su veliki ljubitelji pirotehnike, tako da se samo u jako velikim manifestacijama angažiraju profesionalci. Uglavnom svatko ima svoj privatni vatromet, naravno tu ne mislim na one rakete tipa prskalica, već o pravom vatrometu koji leti 40-60m u zrak i napravi ka-boom. Već sam spominjao da u meksiku svi sve znaju, tako da kolko može bit komplicirano složit malo baruta sa bojom u kartonske loptice (discovery channel) i to nafilat u cijevi i lansirat. hehe.

 
Komentiraj

Objavio dana 16/09/2010 u Za, Život

 

NE – plastičnim vrećicama

Kako sam već bio spomenuo, Meksiko ima jako puno problema sa smećem. Problem nisu tolko ni nekulturni ljudi koji ispuštaju smeće gdje im se svidi, već nemogućnost odlaganja tog smeća na pravo mjesto: u kantu. Turisti mogu vidjet kante za smeće nažalost jedino u centru grada. Gdje ih ima na svakom uglu, zašto? Pa zato jer je taj dio najposjećeniji, i kako bi bilo da svuda ima smeća jel, al zato ostali mještani grada, jebite se.

Ja sam odmalena naučen da ako imam neko mini smeće od soka ili panina, te nemam kantu na vidiku, to smeće spremim u đep old school, naravno ako nije previše organsko haha, i onda to ispraznim kada dođem kući ili vidim kantu. Neki bi to nazvali seljački, no za dečka sa sela, to je bilo normalno. Ovdje djecu “uče” da to isto spreme al kroz prozor autobusa ili auta, jer, već će netko to počistit, ako ne ljudi, onda kiša.

Plastične vrećice

Da se vratimo na temu. Prije koji dan je stupio zakon na izvršavanje, da će se sve trgovine kazniti velikom novčanom kaznom ako poklanjaju plastične vrećice. Nešto slično se pokušalo napraviti i u HR, gdje su zabranili prodavanje vrećica ako ima logo, sa namjerom da se smanji količina plastičnih vrećica. Danas iskreno neznam koja je situacija, ali cilj je bio da se nametne plaćanje da bi ljudi počeli koristiti više platnene vrećice, koje ovdje prodaju već duže vrijeme.

Platnene vrećice imaju par prednosti i mana, nisu doživotne, i obično su napravljenje od nekog recikliranog materijala. No obično su puno veće od plastičnih i imaju puno veću izdržljivost. Ja se trudim uvijek imat 2-3 te vrećice u autu, da u slučaju odemo u trgovinu bez planiranja, ne moram kupovati a niti tegliti konzerve tunjevine u đepovima. Vjerovatno se pitate zašto tolka drama oko ovoga, no plastične vrećice su stvarno veliki problem, jer se jako sporo razrađuju, zaštopavaju odvode i ako završe u moru, i tamo naprave štetu.

Promo akcija koja traje već neko vrijeme za zamijenu plastičnih vrećica za platnene

 
Komentiraj

Objavio dana 21/08/2010 u Za

 

200 godina

La Época del BicentenarioOve godine Meksiko slavi 200-totu obljetnicu revolucije (15.09.). Dosta brandova imaju svoje posebne promocije vezane za obljetnicu. Tipa “Kupi mužu novi auto“, kad smo kod auta, VW je izbacio posebnu verziju nove Jette, koja se potpuno izrađuje u Meksiku, na što su Meksikanci jako ponosni (večina malih VW auta dolaze iz Brazila i stižu full loše kvalitete), dok su auti proizvedeni u Meksiku na dobrom glasu, bar od VW.

Na televiziji, prije filma u kinu te na radiju, non-stop se vrte reklame za obljetnicu, tolko da ljudima već dosadilo a nije još ni počelo pravo slavlje. Reklama podsjeća Meksikance da bi trebali biti ponosni na sebe, i na tih 200 godina što postoje. Iako imaju potpuno pravo biti ponosni, ja ih koji put dirnem sa mojim pametnim pitanjima i sa mrvicom sarkazma. Pa svako tolko pitam jednog koji je očigledno veliki patriot, da mi kaže na što je to ponosan. Svi uglavnom odgovaraju na sve, pa ih onda ja dirnem sa pitanjima; “Dal su ponosni na korumpiranu vladu, male plaće, loše zdravstvo, manjak zakona koji bi kontrolirao ljude, zagađenje, djecu koja izlaze izlaze ko idioti iz osnovne škole i općenito loše školstvo” – nakon toga, se malo zblokiraju jer im je to previše za obradit, neki uglavnom nastave sa šutnjom, neki se slože sa mojim pitanjima, neki čal i prestanu bit ponosni odjednom.

Meksikanci su jako ponosan narod, veliki su patrioti iako ih zemlja guzi na sve moguće načine. Na sve loše odgovaraju “Ovo je Meksiko, navikni se” -oni su se valjda kroz sve ove godine dobro navikli. Možda bih i ja bio ponosan da slavim 200 godina postojanja moje zemlje, možda je sve to prirodno no kako nisam u toj poziciji, ne razumijem.

 
Komentiraj

Objavio dana 18/08/2010 u Za, Život

 

Monday report: 15 godina

Ovaj vikend smo bili na jednoj tradicionalnoj fešti Quince años i cura koja slavi je Quinceañera (petnaestogodišnjakinja). Bio je to party koji se organizira curama koje napune 15 godina. Ova ceremonija je slična onoj koja se slavi u Americi (Sweet 16), dok je to ovdje sa 15 godina kao i u većini Latino Američkih država. Cure biraju raskošne haljine raznih boja, rezervira se limuzina, dvorana, band, catering, tečajevi plesa i kredit u banci. Naravno, kvaliteta same fešte ovisi i količini novca koja se želi potrošit. Uglavnom se poziva rodbina i uži prijatelji. Ovo je tradicionalna fešta na kojoj se slavi to što cura više nije dijete, već postaje žena.

Proces počinje sa misom u crkvi koja je blizu dvorane, nakon toga se odlazi u taj salon/dvoranu gdje se fino svi posjednu. Onda se servira večera, koja uglavnom uključuje kremastu juhu, paštu ili rižu kao predjelo, i onda neka mesina sa salatom. Na ovoj proslavi, klopa i nije bila tako loša. Nakon klope, animator malo davi ljude sa svojim fazonima, nakon kojih se tata i kćerka pripremaju za otvaranje plesa sa klasičnim valcerom koje je jedno od najvažnijih te noći. Nakon tate, se redaju ujaci, strine, bratići, konobari, parking čuvari i svi ostali koji žele plesat sa njom, nakon plesa se podizanje čaše i zdravica.

Tokom početka noći, djevojka nosi ravne cipele, koje tokom noći zamijenjuje sa štiklama (žena ne), i njezina kuma ili sestra joj predaje zadnju igračku, koja je obično lutka ili neko plišano stvorenje. Sa tim detaljima, ona prestaje biti dijete. Cijela ceremonija se priprema skoro godinu dana unaprijed, i upoznao sam par djevojčica od 12-13 godina koje jedva čekaju tako nešto. Vjerovatno zbog toga što se tog dana stvarno osjećaju kao princeze i to je baš njihov dan. Nekoliko članova je upleteno, osim roditelja, tu je kuma i vjerovatno osoba koja je angažirana za organizaciju svega. Svi uzvanici dobivaju pozivnice i broj je uglavnom ograničen zbog klope i mjesta u dvorani.

Djevojku prate 4 lika koji se zovu Chambelani (jed. Chambelan ~ čambelan). Uz nju su uglavnom tokom cijele noći te plešu sa njom u nekoliko navrata. Chambelani mogu biti bratići, prijatelji ili profesionalci.

Par slika kako je to izgledalo:

 
Komentiraj

Objavio dana 19/07/2010 u Monday report, Za, Život

 

Petak, vikend, yes!!

ATM Machines in PanamaDanas nije običan petak, danas je quincena (kinsena, quince = 15). Što znači par stvari, jedna je kao loša i sadržava kaos u sebi a druga je dobra. U meksiku većina ljudi koja je stalno zaposlena, prima plaću svaka 2 tjedna. Što u principu i nije tako loše, jer od 14.-16. u mjesecu vam fino legne plaćica, dobijete bonove za hranu i restorane i ako je k tome još i petak, imate sve potrebno da potrošite većinu na alkohol i odjeću (ako živite sa starcima, prosjek do neke 30-te) te na poklone, elektroniku ili odjeću iz trenutno aktivnih popusta (ako ste obiteljski čovjek).

Jučer smo se i mi uputili da vidimo dal je ostalo šta korisnog od odjeće, kako su u tijeku veliki popusti u shopping centrima. Lagano je bio kaos. Em što je petak, em što je ljudima nešto kapnulo na račune. Iako neću sada pisati o društvu i ekonomiji u meksiku, kriza se može osjetiti i u meksiku i nema baš puno novca u điru, ljudi ga svejedno troše. Valjda je to sve taj latino duh živi za ovaj moment, gdje nema puno brige za sutra. Ćemo ben bi mi rekli u Istri.

Ono dobro

Petak u meksiku je nešto posebno, pogotovo što je svako malo i most te se gotovo svaki praznik usred tjedna prebacuje uglavnom na ponedjeljak, tako da je svako malo produženi vikend. Ovaj vikend nije takav. Svi svima čestitaju uspješan završetak radnog tjedna; na radiju, televiziji, twitteru, facebooku, farmvillu, gotovo svuda. Radne navike meksikanaca potpuno su drugačije od onih u Europi, naime, njima je posao nešto sasvim sekundarno u životu, nešto što moraju raditi da bi živjeli za taj dan, tjedan, mjesec. I vikend je period u kojem se skupe obitelji, pa se jede, slave se rođendani, pa se pije itd… Znam da svi iščekuju vikend, no ovdje je to kao neki festival. Jako lako se pojedinac navikne na to, jako lako :p

Definicija kaosa

Angry manKako sam već spomenuo, gotova je škola, i vidi se pad gradskog prometa za jedno 25%. Što u principu i nije baš neka razlika. Petak uglavnom nije drugačiji od ostalih dana u tjednu, osim kada je quincena. Tada se promet poveća za 60%, još uvijek nisam skužio kamo svi toliko žure, što moraju dostaviti u vrlo kratkom vremenu. Sve to automatski povećava i nervozu na cesti. Osim na cestama, kaos je u super marketima, trgovinama, kasama i svugdje gdje ima više od 3 osobe. Svi su jedva dočekali kraj drugog tjedna i plaću. Valjda zbog toga svi nekamo žure, u potrazi da ili podignu taj novac ili ga potroše, ili da jednostavno dođu kući.

Uz to, kako je vrijeme baš gadno, stalno pada kiša, svi počnu voziti 50-60% sporije nego inače, opreznost je najvažnija. Tako da ako idete doma i put vam uglavnom traje sat vremena, u ovaj famozni petak, putovati ćete 3h. Ovaj petak je definitivno dan za izbjegavanje, te izlazit iz kuće se preporuča samo ako stvarno moraš.

Ugodan vam vikend želim radni narode

 
Komentiraj

Objavio dana 16/07/2010 u Protiv, Za