RSS

Arhiva Kategorije: Za

Svi postovi koji su OK

Telefonska registracija

Kako se u Meksiku dosta kriminalnih radnji odvija baš korištenjem mobilnih uređaja, prije dvije godine donešen je famozni zakon, koji je putem RENAUT-a (Registro Nacional de Usuarios de Telefonía Móvil – Nacionalni registar korisnika mobilnih telekomunikacija) prikupljao osobne podatke svih korisnika.

Projekt je bio zamišljen tako da se da period da svaki korisnik registrira svoj mobilni broj sa svojim CURP-om (nešto slično JMBGu). Iako su neki odmah pohitali na registraciju, koja se sastojala uglavnom od slanja tih podataka sms-om na određeni broj, drugi su se protivili. Svi podatci će biti dobro čuvani i malo tko će moći do njih. U meksiku ovakve izjave su smješne i jako malo ljudi vjeruje u njih, poznavajući vladu i način rada.

Kazna za one koji se ne registriraju bila je ta da će ih jednostavno iskopčati iz mreže. RENAUT je svojevremeno objavio i brojač registracija da motivira one koji se protive. Taj brojač je ispao patka jer je bio običan web brojač koji se vrtio u beskraj.

Nakon par mjeseci…

Se taj registar mogao pronaći po oglasima za mizernih 200kn. Tolko o sigurnosti protiv otmičara i ucjenjivača. Dokument im je došao kao serviran na pladnju. Osim što je dio registra bio “dostupan svima”, postigao se totalno krivi rezultat, jer ako ste vi otmičar, sigurno nećete koristiti svoj mobitel koji ste registrirali na svoje ime za ucjenje i slično. Tako se povečao broj napada na ulicama, gdje su vam uzimali mobitele.

Nakon dvije godine…

Je sabor napokon izglasao da je cijeli ovaj projekt fijasko, dobro je što su napokon uvidjeli da je projekt sranje, loše je što to nisu uvidjeli od početka. Tako da više nije potrebno registrirati svoj mobitel za korištenje.

 
Komentiraj

Objavio dana 02/05/2011 u Protiv, Za

 

Susret Hrvata (i ostalih balkañerosa) u Meksiku. Šifra: Dernek

Da ne bude “niste rekli na vrijeme”, poznat je datum i mjesto novog susreta ‘Rvata u Meksiku.

Ovaj put susret je zakazan u ugostiteljskom objektu u centru glavnog grada datuma 12.02. u 15h. Bilo bi jako dobro, da ako se već niste najavili a planirate doći, sami ili sa svojom obitelji, da se najavite dal kod mene ili na facebook grupu.

Susret će se održati u pizzeriji/baru “Dugo” koja se nalazi u ulici Copenhague 4, Col. Juarez, Zona Rosa (prekoputa hotela Marriot).

Evo i na mapi, za svaki slučaj

Pa, ako dolazite, nije bitno dal ste turisticki ili zivite ovdje, prođite, bit će fora.

Vidimo se!

 
1 komentar

Objavio dana 17/01/2011 u Hrana, Za, Život

 

Sveta Tri Kralja

(Los Reyes Magos) Je jedan od dobro slavljenih blagdana u Meksiku. Osim što djeca primaju darove, jer ako ste me čitali prije, znate da ovdje djed mraz ne donosi poklone, već to čine Tri Kralja, zašto? Pa zato jer su 3, pa trgovine igračaka prodaju 3x više. Tako ovih dana vlada luuudilo u trgovinama, svi veći lanci su osposobili velike šatore u kojima prodaju samo igračke. Rade se liste poklona, brutalno. Roditelji klasika, taman su ovaj mjesec platili zadnju ratu poklona od prošle godine. Idemo po novi kredit na 12mj bez kamata.

Osim tradicionalnog igračka-shoppinga, tu je i onaj obiteljski štih. Obitelj se skupi kod nekoga, i onda se jede Rosca. Rosca je slatki kruh pokriven suhim voćem, i okruglog je oblika. Ima ih u raznim veličinama, i sa raznim dodatcima. No ona klasična ima to voće i unutra ima kao komadiće badema.

Veoma fino moram priznat jer se osim toga, pije i topla čokolada (iako se radi zapravo o našem kakau) ili kava. No osim same rosce, unutar svakog kruha se nalaze mali plastični čovječuljci. Ako ga dobiješ u svojoj porciji ili naiđeš na njega prilikom rezanja rosce (svatko reže svoju porciju), onda moraš sudjelovati u organizaciji sljedećeg obiteljskog derneka.

Obično to budu Tamales (pasirani kukuruz u listovima kukuruza) ili neka roštiljada. U našoj obitelji prijete svima koji dobiju tog malog čovječuljka no rijetko bude išta od toga. Tako da i nije tolko strašno.

Također, klinci pišu pismo kraljevima sa svojim željama, i dal su bili dobri. To pismo se zakači na balon i pošalje u nebo. Jučer je bio kaos na cestama, iako su još uvijek kao blagdani, jer su svi žurili po zadnje igračke, knjige, slatkiše itd…

 
2 komentara

Objavio dana 06/01/2011 u Hrana, Za, Život

 

Božićna večerica (frendovi)

Ovo je jedan od onih trenutaka u godini koje jedva čekam. Svako godine, tjedan dana prije Božića, curino društvo iz srednje, imaju običaj da se druže. Ja sam se vrlo brzo prilagodio takvim običajima, jer se jede, pije i dobro zabavi. Svake godine je u nečijem stanu, a ove godine je to bilo kod nas.

Svatko ima zadatak da donese/napravi nešto. Tako smo mi morali napraviti paštu, gdje je cura radila “a la poblana” (sa zelenim poblano čilijem i kuruzom) a ja sam radio klasičnu carbonaru. Naravno da je moja carbonara pobijedila, tj da se ekipa tukla za porciju. No dobro, glavno jelo je bila “pastel de carne” (mesna torta). No kako svake godine jedemo skoro pa isto (lik koji to radi forsira svake godine to jer samo to zna). Drugi su trebali donjeti sokiće i gazirano, neki alkohol, a oni ostali grickalice i desert.

Bilo nas je jedno 10tak pozvanih u točno 18h. Naravno, po meksičkom vremenu, ekipa je kasnila 2.30h, iskreno fijasko, bio sam spreman počet jest sam. Al hajde pojavili su se skoro pa svi, i krenulo se u gozbu. Ja sam poskidao jedno 100 video spotova svega i svačega, za svačije gušte, i to smo vrtili na telki, svako tolko je uletio koji pornić čisto onako iz zajebancije, no kako se već uvelike cugalo u to vrijeme, bilo je super prihvaćeno. Zajebant, kažu.

Sve u svemu, super provod, meni taman da malo smirim živce od nedavnog proloma živaca.

Kaj ti treba kompa?

Ono što je super u meksiku je da na svakom uglu skoro imate neku “agenciju” za evente. Kažem “agenciju” jer se zapravo radi o nekoj rupi gdje ljudi rentaju sve živo za evente. Neki su veći neki manji, ali uglavnom svi mogu pokriti jedno 50tak osoba. To i nije tolko malo sa obzirom da nude stolice, stolove, one pokrivače u bojama za stolice, stolnjake u 43 boje, svijeće, tanjure i čaše raznih oblika, konobare, muziku i ostalo. Kako su u meksiku obiteljske fešte od 20-30 osoba na dalje. Ovo je fin i unosan posao.

Tako sam rentao 6 stolica i jedan stolić za 1 dan, 40kn. Više nego superiška haha.

Papica

Ovdje se Božićna večer slavi 24.12. i to pada na ovaj petak. Tako da ćemo svi kod bakice fino na proslavu. Ovo je stvarno jedan od mojih najdražih blagdana, u smislu gozbe haha. Već je dogovoreno da će bit puranče i “noga” kako oni to zovu, tj svinjski but. I za mene i baku (kako nitko drugi ne voli) -bakalar. No ovdje se nažalost ne priprema na način na koji u hr, znači onako u obliku patea ili paštete, već se radi juha, pa onako više kao neki “ceviche”. Kako će nas biti oko 25-35, trošak će biti vrlo mali. Mislim da je najveći trošak sokovi tipa vodka, torres 10, i bacardi kojeg iskreno ne volim.

Bilo kako bilo, do 1.1. ću dobit jedno 10kg.

 
Komentiraj

Objavio dana 20/12/2010 u Hrana, Za

 

Neradni (ne)praznik

Comida de Trabajo con el Consejo Mexicano de Hombres de NegociosDanas (ponedjeljak) je ovdje neradni dan. Škole su su zatvorene, banke ako rade, rade 30min. Koji put stvarno poželim radit u nekoj firmi i uživat sve ove blagodati meksičkih radnih navika.

Naime, ako već ne znate, meksička vlada je prije par godine, tik prije mog dolaska u meksiko, kreirala jedan predivan zakon o praznicima (Jaco ako čitaš, ovo je za tebe). Koji govori sljedeće: ukoliko se neki državni ili xy praznik a pritom neradni padne na subotu ili nedjelju, onda se taj praznik prebaci na ili ponedjeljak ili petak, ovisno kako to većini paše, onima u vladi vjerovatno.

Tako je ove subote 20.11. Dan Meksičke Revolucije, no kako pada na subotu, onda su to prebacili na danas, bar taj neradni dan, dok je praznik ostao u subotu. Tako je ovaj vikend bio “puente” iliti most. Danas se tako očekuje kaos u kinima i super marketima, na ulici možda i ne toliko. No kako je vrijeme baš čudno, po danu zna zapeći i do 28C, očekuje se i kaos u parkovima i raznim muzejima koji će možda imati u pon free upad koji je obično nedjeljom.

Viva!

 
2 komentara

Objavio dana 14/11/2010 u Za

 

Finjak

U Meksiku ne postoji službeno predstavništvo Hrvata, odnosno niti konzulat niti ambasada. Iako se na stranici Ministarstva nalazi konzulat, radi se o počasnom konzulu, čiju dužnost obavlja jedna meksikanka. Moram priznat da smo svi (hrvati koji smo stigli u meksiko) odmah pohitali tamo da vidimo tko je to tamo, i da vidimo o čemu se radi. Nažalost, svatko od nas ima loša iskustva sa osobljem tamo, jer iskreno, nisu pokazali niti mali interes za nas. Ja sam nakon 2 tjedna zivkanja jednostavno odustao od forsanja, metoda nećeš-nećeš. No, jučer smo saznali da nije niti njena dužnost da zna za nas, i za sve poslove, nas usmjerava na našu ambasadu u Washingtonu.

Kako mi putovnica ističe početkom sljedeće godine, poklopilo mi se da osoblje naše ambasade u Washingtonu, dolazi u Meksiko City, radi svojeg godišnjeg posjeta, a i radi “Konzularnih dana” koji su se održavali ovdje. Tako sam se jučer našao u tom počasnom konzulatu (prvi put unutra), gdje sam trebao ostaviti dokumente i ostalo za izradu nove putovnice. Što je zapravo super opcija, uglavnom radi financija, jer su druge opcije bile ili doći u hrvatsku ili ići u Washington. Osoba koja je poslana u Meksiko iz DCa je više nego susretljiva, profesionalna i naša haha. Drago mi je da takve osobe rade na takvim pozicijama, da znaš da možeš računat na bilo koju situaciju. Iako im je to posao, nekako mi se činilo da to rade jer to vole.

Iako je naša zajednica hrvata mala, preko drugih kanala, saznali smo da se te večeri (jučer navečer), održava jedan prijem na kojem će prisustvovati osoblje iz hr ambasade, ljudi iz ministarstva vanjskih poslova te glavom i bradom ambasadorica Kolinda Grabar-Kitarović. Kako sam se našao tamo, pitali su me da li ću se pojavit na tom meetingu, nisam lagao da nemam blage o tome. Tako da su mi uručili pozivnicu, sa mnom sam poveo i dragu prijateljicu Andreju iz Zagreba, koja isto živi ovdje. Te smo se ona i ja fino ušminkali i otišli na taj prijem.

Već kod ulaska u privatnu kuću, primjetili smo veći broj osoblja sigurnosti, men-in-black skoro, te izlaskom na terasu, skužili smo jedno 30tak ljudi. Uglavnom starijih ljudi, no bilo je i nešto mlađih uglavnom djece. Radilo se od predstavnicima raznih zemalja, od kojih i ambasador Israela u Meksiku i ostale “face”. Brzo smo se grupirali mi rvati sa osobljem iz Washingtona i Zagreba, te razgovarali o svemu, meksiku, našim iskustvima, te svako tolko smo se bacali i u političke vode sa pitanjima tipa kada će nam USA ukinut vize i da li se radi na tome da se otvori konzulat (onaj pravi) ili ambasada u Meksiku, kako se broj hrvata povećava sa vremenom.

Čak smo upoznali par hrvata koji su u meksiku malo duže (11-33 godine), što je puno! Izmjenili iskustva o našem boravku ovdje i pili vino. Kako se radilo o fancy šmensi događaju, catering je letio svuda sa svime, i nudili su neke meksičke pizdarije za jest, od čega sam cijelo jutro na wcu. Bolje da su ovi iz zagreba doveli nekog da napravi malo čevapa ili nešto, meso i lepinje spakirat u diplomatske kutije, ne vidim problem 🙂

Iako sam nosio fotoaparat, nisam uspio napravit ni jednu sliku, iako sam primjetio da se i nije puno slikalo, pa neznam dal je bilo dopušteno. No dobro, budemo drugi put.

Susret

Kako se bliži dan kada ćemo napravit mali susret hrvata (13.11. u Meksiko DF), napokon ćemo imat pravu i konačnu listu onih koji će se odazvati susretu. Za sada smo nekih 20tak koji su se odazvali, no vjerovatno ih postoji bar duplo, vjerovatno starije generacije koji nisu na facebooku ili na mejlu, pa ih je teže locirati, a nažalost ne postoji još nikakva baza nas koji smo tu. Bar ćemo to promijeniti hehe.

Prijem je imao određeno vrijeme od 19-21h, te su nam rekli da nema nikakvog after partija i da se taj tip skupa obično drži striktno tog vremena, te da je u 9 fajrunt. Andreja i ja smo došli u 19:03h tamo, klasična hr točnost, i na početku je situacija bila dosta ukočena, alkohol vjerovatno još nije počeo djelovati. Neznam zašto, al sam bio uvjeren da ćemo oko 21h svi vrtiti kolo oko fontane, no to se nažalost nije desilo. Upoznali smo također predstavnicu srpske ambasade u meksiku, koja se pohvalila sa oko 150 srba koji su u meksiku. Iskreno, žena nas nije posebno fascinirala, no, i par srba su mi rekli da imaju loša iskustva sa njihovom ambasadom ovdje. No dobro, bar imaju ambasadu.

Oko 21.40h smo se fino odlučili pokupiti jer smo bili među zadnjima, a i svi naši službeni predstavnici su već otišli. Bilo mi je drago što smo bili, i žao mi je što nije došlo više nas, al kako je skup bio zatvorenog tipa, mislim da su i nas pozvali čisto iz reda jer sam se ja našao tamo u konzulatu. No dobro, kako nismo tolko ni povezani sa službenim dijelom svega toga, nismo ni mogli biti obaviješteni.

 
2 komentara

Objavio dana 19/10/2010 u Za, Život

 

San Francisco

Moram priznat da sam u onom post-godišnjem osjećaju, prebrzo je prošlo. Uspjeli smo pogoditi najsuše skoro pa najtoplije dane u godini, tako da uz plavo nebo i pokoji bijeli oblak, bilo je jako lijepo.

Niskobuđetni letovi

Jedan od glavnih razloga što smo se odlučili na odlazak baš u SF, je taj što smo uboli jako jeftine karte sa Volaris avio kompanijom. Iako je let prošao ugodno, niskobudgetne karte imaju nekoliko nedostataka na koje treba pripaziti ako se odlučujete na kupnju.

Većina tih nedostataka se može naći u uvjetima napisanim micro malim slovima. Tako su te karte nepovratne, odnosno u slučaju da ne možete ići ili jednostavno želite novac nazad, teško da ćete ih dobiti, ili ih želite prebaciti na nekoga, sve te usluge su uskraćene. I u većini slučajeva ćete poletiti-sletiti na sporedne a ne glavne aerodrome. Tako smo mi poljetali iz Toluce (1h od mexico citya) a sljetali u Oakland koji je isto jedno sat vremena od SF-a.

Isto tako vam mogu mjenjat datum/sat polaska-dolaska, tako su nama promijenili tri puta vrijeme polaska, dok im nisam rekao fuckoff jer smo već rezervirali hotel. I u toj prepirci uspio sam nagovorit operaterku da nam da let iz glavnog grada, pa smo tako uštedili odlazak u Tolucu. Kako aviokompanije plaćaju određenu taxu za korištenje aerodroma, tako visina te cijene ovisi i o vremenskom terminu. Atraktivniji termini koštaju više. Tako smo iz glavnog grada poletili u 18.30 i stigli u 00.40 u Oakland, i uz imigraciju i carinu, izašli oko 1.30 ujutro sa aerodroma.

San Francisco

Prvu noć zbog super termina dolaska, u hotel smo došli oko 2 ujutro, al kako smo prvu noć bookirali tik uz aerodrom u Oaklandu, trebalo nam je svega 5min taxijem do hotela. Rano ujutro mini doručak krenuli smo za San Francisco.

Predivno jutro nam je već obećalo predivan dan, i jedva smo čekali da stignemo u centar. Oko 1.15h za javni prijevoz, stigli smo u hotel koji je bio smješten na popularnoj Lombard ulici. Hotel u SFu je bio jedan od najeftinijih a relativno najbliži svemu, te se uz korištenje javnog prijevoza moglo doći svuda jako brzo.

Ugodno osoblje hotela nam je pričuvalo torbe jer se nismo mogli još chekinirati, pa smo se spustili kroz predivno naselje do SF Bay-a, tj uvale i marine, i odlučili hodati prema famoznom Golden Gate mostu.

Kako je San Francisco na jako zanimljivom terenu, po tome i poznat, svako malo hodate nizbrdo, pa uzbrdo pa nizbrdo… Super za kondiciju.

Nismo išli full pripremljeni, te smo imali svega par stvari koje smo htjeli vidjeti i probati. Proveli smo svega 3 dana u SFu, pa je teško i vidjeti sve. No mislim da smo vidjeli ono najbitnije, provozali se popularnim vlakićem “Cable Car”, otišli na otok Alcatraz, popeli se na Golden Gate most, i vidjeli kako se spuštaju auti kroz popularnu Lombard ulicu.

Probali famoznu juhu serviranu u kruhu itd. Kako je vremenska razlika -2h od Mexico Citya, biti budan do 11-12h navečer je nama bilo 1-2 ujutro, pa smo bili jako koma.

Alcatraz

Polazak sa Piera 33 u 10 ujutro pokazao je kao idealan polazak jer nije ni pre rano, a ni prekasno, sa obzirom da je tour na otoku prepušten posjetiteljima, te je moguće biti i otići sa otoka kada vam dosadi. Mi smo bili oko 3h.

Otok Alcatraz na kojem se nalazi popularni strogo čuvani zatvor je obavezno posjetiti. Kako su nas upozorili da je moguća navala za dane koje smo išli, kupili smo karte na službenoj web stranici i koštale su 26$, nekih 2-3$ jeftinije nego na licu mjesta. No kako smo vidjeli većina je imala isprintane karte kupljene istim putem.

Otok Alcatraz je u početku bila planina, koja se nakon podizanja levela vode, pretvorila u otok. Taj je otok već odavno bio jako zanimljiv vojsci, zbog svoje strateške pozicije. Tako su se na ulazku u SF uvalu, na mjestu gdje se sada nalazi Golden Gate birdge nalazile dvije tvrđave koje su branile ulazu u luku, a na otoku Alcatraz nalazila treća koja je imala direktan pogled na ulaz. Otok je tako bio svjetionik, pa vojni zatvor, te nakon toga pretvoren u federalni zatvor i na kraju u turističku atrakciju.

Na otoku su uz zatvorenike živjele i obitelji administracije, tako je otok bio relativno pun djece i žena koje su se brinule o uređenju otoka. Djeca su ujutro sa bordom išla u školu i vraćala se na otok, i izgleda da im je bilo jako zanimljivo. Nisu imali nikakvih kontakata sa zatvorenicima, a i izgleda da ih niti nije zanimalo. Zatvor je prestao sa radom oko 1963. godine i krajem 1969 je bio okupiran sa grupom Indijanaca (domaći amerikanci),

koji su imali ideju pretvoriti otok u edukacijski i kulturološki centar, uzimajući u obzir svoju poziciju u društvu, borili su se za svoja prava. To se naravno nije svidjelo vladi Amerike, pa su imali cilj maknuti ih od tamo. Građani iz cijele amerike su stizali u SF kao podrška njima Nakon 19 mjeseci okupacije, uspjeli su ih maknut sa otoka. Nakon toga otok je nacionalnu rekreativnu zonu.

Zatvor je bio popularan zbog svog glasa da nitko ne može pobjeći sa njega, što i nije tolka laž, sa obzirom da su zatvorenici trebali na neki način izaći iz zatvora što nije bilo lako. No nakon izlaska, tomu nije bio kraj, trebali su preplivati zaljev do obale.

No to nije bilo nikako lako, jer je voda bila užasno hladna a morsku struju spominju kao smrtonosnu. Čak spominju čestu pojavu morskih pasa. Tako da im nije bilo nikako lako a i rizik je bio prevelik.

Javni prijevoz

Može se reći da je grad relativno ok pokriven sa autobusima, kojih nema previše, no linije su duge i prolaze jako često. Među gradske linije za Berkeley ili Oakland su povezane vlakom tipa metro zvanim Bart,

a do tih gradova je moguće ići i mini trajektima po luci, na koje nažalost nismo uspjeli ukrcat se, iako bi bilo super da jesmo jer se može vidjet grad sa skoro svih strana. Autobus je koštao 2$, što nam se i činilo puno za jednu kartu, no onda smo (skoro pa zadnji dan) skužili da je to u principu dnevna karta. Mega fail, al dobro, znamo za ubuduće, a i nismo se tolko često vozili busom.

Kultura vožnje autima i pravila su jako slična kao i u ostatku Amerike. Obožavam kako amerikanci voze i kako se ponašaju u prometu. Na svaki znak stop se uredno staje bio netko na pješačkom ili ne. Ukoliko mislite prijeći cestu, staju vam na 20tak metara pa čak i ako niste na označenom prijelazu. Tokom cijelog boravka, možda smo čuli 2-3 trubljenja sirenom. Svi imaju puno strpljenja, no možda i kazne za prijestupe imaju sa time veze, za prolazak kroz crveno ćete platiti masnu kaznu. Možda bi se ovakva pravila-kazne mogle postavit u meksiku za lokalne idiote, kojima crveno svjetlo ne znači puno, ili ako se usudite prijeći preko pješačkog, isti iz auta će vam spomenut par puta familiju.

Hrana

U Americi se teško sakriti od hamburgera i brze hrane. No trudili smo se svesti količinu hamburgera na jedan dnevno, sa obzirom da bi unjeli oko 1300-1500 kalorija, što bi kao trebalo bit za cijeli dan haha. Sva hrana na menujima ima i vrijednost u kalorijama, vjerovatno da vas savjest peče više dok budete uživali u hrani. Ja sam uglavnom mažnjavao Fish and Chips, iliti ribu i pomfrit.

Od ponude hrane ima svega, kako je San Francisco mješavina kultura, tako ima kineske, thai, meksičke itd hrane. Nažalost nisam naišao na nikakav hrvatsko-srpski birc da meznemo koju sarmu. Voda je relativno skupa, no svako tolko su se nalazili mali stupići sa pitkom vodom, na kojoj smo napunili naše boce.

Sve u svemu, jako jako nam se svidio SF, i definitivno se isplati posjetiti ga.

 
Komentiraj

Objavio dana 28/09/2010 u Za, Život