RSS

Arhiva Kategorije: Protiv

Svi postovi koji nisu OK

Imaš kunu?

Ono na što se turisti obično iznenade je to što na svakom koraku moraju ostavit neki sitniš. Nažalost to nisu ulični prosjaci koje je moguće ignorirati, nego su to obično ljudi koji sa dosta lošom financijskom situacijom, te rade neke poslove za koje ne treba puno škole.

Osobno nisam škrt, no isto tako ne volim poklanjat novac, bez obzira dal se radi o 2-3 kune. No recimo da vam tokom prosječnog dana treba 5-10kn za te ljude. O kojim ljudima ja to pričam? Naime, u Meksiku ništa nije gratis, i dosta ljudi to iskorištava na način da smatraju da mu je potrebno platiti za neku od intelektualnih usluga koje obavlja.

Don DavidMože se reći da sa autom imate najviše tih pasivnih troškova. Na semaforu, ako ne stignete na vrijeme reći NE, klinac će vam se popet na haubu i oprat vam šoferšajbu, hopla 3 pesosa (1,30kn). Na svakom parkingu ima bar jedan lik koji vam pomaže da se isparkirate te da zaustavi eventualno promet koji ide, hopla 3 pesosa. U supermarketu imate klince/bakice/djedice koji vam pakiraju hranu u vrečice, hopla 3-5 pesosa. Lik vam se ponudi da vam pomogne gurat kolica sa hranom do auta i pomogne to utrpat u auto, hopla 3 pesosa. Izlazak iz parkinga, hopla 3 pesosa.

Na povratku doma i prolazak kroz 5 semafora obitavaju, dečko koji pljuje vatru, na drugom familija koja se penje jedan na drugog, na trećem je klaun koji žonglira, na četvrtom vam operu prozor, a na petom klinka brejka hip-hop ritmove. Iako ne nužno kod svakog 2-3 pesosa hopla.

Najviše mrzim one koji su na ulici gdje je parking besplatan, javna površina ne? I onda se postave genijalci koji naplaćuju 10-15kn za čuvanje auta. Naravno, po zakonu nisi im dužan platit ništa, al riskiraš da ti ogrebu auto ili poskidaju retrovizore. Nekako bi ih najrađe pregazio, al mislim da mi osiguranje ne bi pokrilo štetu i pranje blatobrana.

Većinu ovih sitnih troškova možete izbjeći, neke skoro pa i ne, ali bilo kako bilo, uvijek je potrebno imati sitniš sa sobom.

Oglasi
 
Komentiraj

Objavio dana 03/09/2010 u Ostalo, Protiv, Život

 

Udri jače manijače…

Ubio te grom” – idu riječi velikog kralja popa Dine Dvornika.

Cassette tape DJUpravo ću taj citat iskoristit za moj članak o kućnom redu i kulturi Meksikanaca, ako taj uopće postoji. Do prije pola godine, živjeli smo, kako ja to volim nazvat, na selu iako smo još uvijek bili u velikom Meksiko Citiju. Na jugu grada, no na periferiji prema poznatoj šumi “Los Dinamos” (ime dinamo od toga što se iz obližnje šume spuštala rijeka, gdje su bila postavljena četiri velika dinama, koja su u to doba proizvodila električnu energiju.). U tom našem selu, nije bilo asfalta, već su bile postavljene one kamene ploče, ali prije 100 godina, tako da je ulazak u selu doslovno namijenjen traktorima ili đipovima, friški sir sam kupovao direktno kod mljekara itd.

Tamo smo navikli da je svaki vikend kod nekoga dernek, i da neće biti parkinga na ulici, te da ćemo morati odgoditi spavanje na jutarnje sate. No dobro, tješiš se da ćeš i ti jednom imati neki party pa da ćeš moći postavit razglas veličine košarkaškog terena i prodrmat bubrege susjedima. Naime, svaki treći meksikanac ima svoj osobni razlgas kojeg renta po potrebi društvu. Valjda je IN imat svoj razglas i DJ opremu. No dobro, bio je nama to prvi stančić od 30tak kvadrada i WCa od 1x1m, ali za 600kn mjesečno, nije bilo problema sa trpljenjem susjedskih DJeva.

No dobro, početkom ove godine smo se napokon preselili u civilizaciju kako ja to volim reći. U jedno od prvih stambenih naselja izgrađenog 60tih za potrebe Olimpijskih igara koje su se održale u Meksiku 1968. godine. Tu su smjestili većinu posjetitelja. Kasnije se to naselje prodavalo socijalnim i prosvjetnim radnicima. Naselje iako ima već 50tak godina, ono je u veoma dobrom stanju, jer se napravilo kako treba i puno stvari se planiralo unaprijed. Ono što je nama super, je da je 70% slobodne površine naselja pokriveno zelenilom i parkovima te ograđeno je ogradom, iako svatko može ući.

Većinu naselja obitavaju stariji ljudi koji su tu odpočetka i prosječne obitelji sa djecom. Kako je naselje jako veliko, izgrađeno je sa idejom da sadrži sve potrebno bez odlaska iz, tako imaju veliki super market, 2 škole, tortiljeriju i bolnicu. Mi smo u zgradi na zadnjem trećem katu od ukupno 16 stanova. I iskreno, preporod naspram onog gdje smo bili na selu.

Dj Mama

Ama de casa, un trabajo que pagaNo, brzo smo skužili, da iako smo u zgradama gdje obitava više ljudi, na prostoru gdje postoje zgrade, gdje zvuk odskače puno brže i jače nego na selu, ne spriječava stanovnike da imaju svoju osobnu radio stanicu i podijele sa svima svoje glazbene ukuse. U ovom slučaju više nemamo mlađahne DJ-eje, već su to domaćice koje su doma po cijele dane i uglavnom dan provedu čišćenjem i pripremanjem ručka. Tako se radnim danom od 9h mogu čuti svakakve pjevuljke narodnih heroja i šta ti ja znam koji Fernandezi i ostali tradicionalni pjevači. Naravno, svaka domaćica mora imat svoj mega stereo sistem, kojeg su joj kupili za Dan Mame.

Preko toga i mogu proći, nek slušaju šta ih je volja, ono što me živcira je što ta muzika ne prestaje do 23h navečer, pa čak i kasnije. Da ne bude to sve, njima se pridružuju i njihovi muževi, koji odluče raštemat prozor ili vrata, ili upravo u 11 ili 12h navečer postaviti novu policu na zid, pa bušilicom razbude cijelu zgradu. Mene je na početku čudilo kako to da nitko ne reagira. Živio sam 5 godina u Zagrebu u svoje studentske dane, i znam što se desi ako je netko malo glasniji poslje 22 ili čak 21h usred radnog tjedna, odmah pokucaju momci u plavom i prijete raportom. Toga nažalost ovdje nema, bojim se da bi mene lokalna murja uhapsila što bi se pokušao žaliti.

Ovo je samo onaj mali dio “Boli me za sve i svakog” što vjerovatno mali meksikanci uče u osnovnoj školi; “Poštuj mamu i tatu, i j*bi ma*er susjedu sa muzikom i budi nekulturan sa svim ostalima”. U mojem mini istraživanju, saznao sam da postoji nešto sto se zove Kućni red i da bi se sve zgrade koje imaju više obitelji unutra, trebale toga pridržavati, no nažalost, malo, jako malo ljudi zna što je uopće kućni red, i odgovaraju na moje pitanje sa “Zašto bi ja puštao muziku na tiho i poštovao susjede, ako oni mene ne poštuju”. Šta reći na to?

Ugodan vam vikend svima!!

 
Komentiraj

Objavio dana 20/08/2010 u Protiv, Život

 

Dođi mi, donesi mi

Summer PicnicIako mi se ovo dešavalo i prije, nije me tolko raspizdilo da sam morao napisati više o tome, do sada. U subotu jedan naš lokalni drug i prijatelj slavi rođendan, i isplanirao je napraviti piknik popodne, ako nas ne zezne kiša, i onda navečer dernek kod njega, jer se kao u parkovima (di je piknik) ne smije cugat, da nas ne bi sve u maricu…

Dress koda naravno nema, u parku smo jel, (Chapultepec: koji je btw jako simpa, jedan od ljepših parkova u mexico citiju), ali postoje uvjeti, tj nisu ni uvjeti, nego ono, po potrebi. Kako se radi o pikniku (kakav je to piknic bez hrane), ako planiraš jesti ili piti, moraš to isto ponjeti sa sobom, te isto tako, ako već nosiš za jesti, preporuča se da poneseš malo više da se može dijeliti. Da da, morate ponjeti sa sobom ono što ćete piknikirati. Nemam ništa protiv da ponesem frizbi ili ping pong rekete, al da nosim i hranu i još za druge, e pa to mi se baš i ne sviđa.

Ovo naime i nije nešto novo u ovim krajevima, dosta je popularno u Latino Americi pa čak i USA kolko sam informiran. Da nastavim dalje, poslje piknika se planira odlazak u stan slavljenika, gdje naravno, ako planiraš cugat nešto, moraš ponjeti sa sobom. Baš me zanima kolko bi ljudi u HR otišlo na nečiji rođendan znajući da moraju nosit bocu vodke i juica sa sobom.

Kako sam već spomenuo, ovo nije prva feštica na koju moram sa svojim six packom, ali ona na koju moram nosit svoju hranu, bome jeste. Znači sada osim što moram liku kupit neku jeftinu majicu na rasprodaji, moram si sandwiche radit i neki alkohol plus sokove/gazirano zrihtat. Neznam samo dal mi i led treba, al imam doma nešto leda u dubokom, budem to ponio.

Edit: Lik je obavijestio pozvane da donesu svoje ipode i neka netko donese zvučnike. Tanjuri i čaše nisu potrebne ali vilice i žlice jesu.

 
Komentiraj

Objavio dana 27/07/2010 u Protiv, Život

 

Petak, vikend, yes!!

ATM Machines in PanamaDanas nije običan petak, danas je quincena (kinsena, quince = 15). Što znači par stvari, jedna je kao loša i sadržava kaos u sebi a druga je dobra. U meksiku većina ljudi koja je stalno zaposlena, prima plaću svaka 2 tjedna. Što u principu i nije tako loše, jer od 14.-16. u mjesecu vam fino legne plaćica, dobijete bonove za hranu i restorane i ako je k tome još i petak, imate sve potrebno da potrošite većinu na alkohol i odjeću (ako živite sa starcima, prosjek do neke 30-te) te na poklone, elektroniku ili odjeću iz trenutno aktivnih popusta (ako ste obiteljski čovjek).

Jučer smo se i mi uputili da vidimo dal je ostalo šta korisnog od odjeće, kako su u tijeku veliki popusti u shopping centrima. Lagano je bio kaos. Em što je petak, em što je ljudima nešto kapnulo na račune. Iako neću sada pisati o društvu i ekonomiji u meksiku, kriza se može osjetiti i u meksiku i nema baš puno novca u điru, ljudi ga svejedno troše. Valjda je to sve taj latino duh živi za ovaj moment, gdje nema puno brige za sutra. Ćemo ben bi mi rekli u Istri.

Ono dobro

Petak u meksiku je nešto posebno, pogotovo što je svako malo i most te se gotovo svaki praznik usred tjedna prebacuje uglavnom na ponedjeljak, tako da je svako malo produženi vikend. Ovaj vikend nije takav. Svi svima čestitaju uspješan završetak radnog tjedna; na radiju, televiziji, twitteru, facebooku, farmvillu, gotovo svuda. Radne navike meksikanaca potpuno su drugačije od onih u Europi, naime, njima je posao nešto sasvim sekundarno u životu, nešto što moraju raditi da bi živjeli za taj dan, tjedan, mjesec. I vikend je period u kojem se skupe obitelji, pa se jede, slave se rođendani, pa se pije itd… Znam da svi iščekuju vikend, no ovdje je to kao neki festival. Jako lako se pojedinac navikne na to, jako lako :p

Definicija kaosa

Angry manKako sam već spomenuo, gotova je škola, i vidi se pad gradskog prometa za jedno 25%. Što u principu i nije baš neka razlika. Petak uglavnom nije drugačiji od ostalih dana u tjednu, osim kada je quincena. Tada se promet poveća za 60%, još uvijek nisam skužio kamo svi toliko žure, što moraju dostaviti u vrlo kratkom vremenu. Sve to automatski povećava i nervozu na cesti. Osim na cestama, kaos je u super marketima, trgovinama, kasama i svugdje gdje ima više od 3 osobe. Svi su jedva dočekali kraj drugog tjedna i plaću. Valjda zbog toga svi nekamo žure, u potrazi da ili podignu taj novac ili ga potroše, ili da jednostavno dođu kući.

Uz to, kako je vrijeme baš gadno, stalno pada kiša, svi počnu voziti 50-60% sporije nego inače, opreznost je najvažnija. Tako da ako idete doma i put vam uglavnom traje sat vremena, u ovaj famozni petak, putovati ćete 3h. Ovaj petak je definitivno dan za izbjegavanje, te izlazit iz kuće se preporuča samo ako stvarno moraš.

Ugodan vam vikend želim radni narode

 
Komentiraj

Objavio dana 16/07/2010 u Protiv, Za

 

Dan mame, tate, bake, dede, psa, papige…

PapaProsječni meksikanac će se rugati amerikancima (koje inače mrze) da su ogromni potrošači. Nedavno je prošao Dan očeva koji je veoma popularan, ne tako kao Dan mame, no dobro. Na stranu što i tate imaju svoj dan, ovo je još jedna prilika da trgovine prodaju novi TV ili novi megafrižider. Tako se na svakom proizvodu mogu naći etikete: Kupit tati nove cipele, Kupi tati hlače, Kupi tati ovu veliku šunku, Kupi tati ovu bačvu pive itd… Što u principu i nije loša ideja jer se stvarno mogu naći dobre akcije i popusti tipa “televizor na 100 rata bez kamata”, ponuda optimizirana za klince da mogu kupit tati novi televizor od tatinog đeparca.

Lokalci su ogromni potrošači, čak mi se čini da su uz ili više nego braća Ameri. Dan mama je odličan ako vam treba nešto od bijele tehnike (Kupi mami novi štednjak ili Kupi mami novu peglu), na popuste dodaju mjesece bez kamata, tako smo i mi piknuli jedan mixer za sokove za super cijenu. Dan tata je više za tehniku (Kupi tati ove četiri gume) i namještaj (Kupi tati ovaj lijepi kauč). Na kraju krajeva nisu ti praznici ni tolko loši, no realnost je da su se ti dani pretvorili u prave potrošačke praznike i da se prava vrijednost davno zaboravila. Jer svatko očekuje neki kupljen poklon.

I da, morate imati čelične živce jer su sve trgovine krcate i red na blagajnama je užasan, idelano za siestu.

Dan djeteta (30.4.)

Los Reyes Magos llegaron a Boadilla en Metro LigeroUh! Meksiko je obećana zemlja za svakog klinca. Dan djeteta je dan (tj, 7 dana prije) za izbjegavanje svih shopping centara jer vlada kaos, svi traže idealnu igračku, odnosno igračke ukoliko je obitelj veća. Tu možemo vidjet starce, kumove, tetke, bake, svi se trgaju za zadnjeg spidermana ili zadnju lutku koja kao priča kineski.

Neznam dal ste znali, ali ovdje iako znaju za Djeda Mraza, on nije taj koji donosi poklone, već su to Tri Kralja (Reyes Magos). O da, da bude zanimljivije, sva tri Kralja donose poklone, tako će prosječni klinac dobit knjigu, neku super igricu za xbox ili playstation te neke slatkiše ili odjeću, slatkiši i odjeća se zamijenjuje po potrebi za neku od igraćih konzola ako je isti još nema ili je stara riknula. Tako starci bez obzira na ekonomsku situaciju, podižu kredu na 12mj bez kamata za ta 3 poklona. Kada starci napokon mogu odahnuti jer su napokon isplatili tih 12mj, opa, tu su opet Tri Kralja, i ajmo opet isto.

Kako svaki klinac ima svog kuma ili kumu, oni se prilikom uzimanja tog počasnog zvanja obvezuju kupovati poklon za 1/3 Kralja i neki poklončić za rođendan i naravno nešto sitno za Dan djeteta. Tako se u zadnje vrijeme moraš dobro potrudit i naći kuma/kumu sa što dubljim đepom. Moderniji klinci se pitaju zašto drugima Djed Mraz donosi poklone a njima ne, tako je sve češće da će dobit neki mali poklon za Djeda Mraza na Božić, i onda poklone od Tri Kralja. Još ako je i rođendan unutar tih 14 dana, klinac je osvojio pravi respect u društvu jer će pola godine otvarati te poklone.

Djeca su se tolko navikla da će svaki put dobit nešto, da se 14 dana prije svakog praznika mole i ne mogu spavati jer ih brine što će im se kupit tj što će im Kraljevi donjeti…

 
Komentiraj

Objavio dana 12/07/2010 u Protiv, Za

 

Ekologija, smeće i smeće

Kako sam već bio spomenuo u mom prošlom postu, totalni je običaj bacati sve kroz kanalizacijske otvore na ulici, koje dovodi do zaštopavanja i kasnijih poplava. No to nije sve, tužno je vidjeti kako ljudima zna ispasti iz ruke, auta ili autobusa boca, tretrapak ili običan papir. Djeca nemaju običaj ni naviku to smeće odložiti negdje. Pitanje se postavlja gdje? U meksiku, se samo u centru gradova može naći kanta za smeće, sva predgrađa i ostalo nemaju mjesto predviđeno za bacanje malog smeća, smeće koje se generira hodajući, pa ono završi na ulici 😦

Gradski odvoz smeća

Lucia_03934Smeće je jedan dosta veliki problem sa kojim se bore svi veliki gradovi, da ne spominjem grad poput Meksiko Citya, i vjerujem da nije lak posao voditi taj dio u gradskom poglavarstvu.

No u Meksiku, osim u rezidencijalnim kvartovima koji su zatvoreni za javnost i imaju svoje kontejnere, ne postoji regularizirati odvoz, već je on odvija kroz privatne firme koje imaju koncesiju i obavljaju taj posao za Delegacije (mini općine unutar grada). Osoba koja želi da joj se odveze smeće, mora ručno doći do kamiona, baciti ili predati smeće djelatniku (slika) i dati 2-3 pesosa (cca 1kn) u posebno naznačenu konzervu. Kamioni prolaze od 3-5 puta tjedno.

Osobama koje ostave smeće na putu gdje prolazi kamion, ono neće biti pokupljeno, te će ostati tamo dok netko od susjeda ne odluči odnjeti to smeće do kamiona ili ga jednostavno psi i mačke ne rasture. Što je jako često i nikako nije ugodno usred vrućina.

Ekologija i odvajanje smeća

Kao što se može vidjeti na slici, kamion na vrhu nosi kartone, djelatnici usluge odvajaju smeće, ali ne radi ekološke i reciklirajuće osvještenosti već radi extra zarade. Mislim da je to sasvim u redu, no, mislim da bi bilo puno lakše kada bi se uveli posebni kontejneri kako je to polako standard u modernijim gradovima, u koje bi se bacalo smeće. Mi doma nismo neki ekološki frikovi, ali odvajamo staklo, plastiku i karton. To djelatnicima usluge olakšava posao, a i mi se osjećamo malo bolje znajuči da će se taj otpad vjerovatno reciklirati kroz neko vrijeme.

Grad polako u pojedinim Delegacijama testira posebne kamione koji imaju odvojene prostore za organski i neorganski otpad. Što je super korak da se nešto poduzme i mislim da idu ok prema tom ozbiljnom problemu, ali sve dok ljudi nisu svjesni tog problema, uvijek će biti smeća na sve strane.

Upravo je danas izašao jedan članak (španjolski) o meksikancima koji govori o tome kako jako mal postotak razmišlja o budućnosti, ne govori direktno o ekologiji, ali je budućnost budućnost.

que los hijos se encarguen de los padres (Nek se djeca pobrinu o roditeljima)

Ovo je jedan od kulturalnih citata, koji se često mogu čuti, ima ih još al ovaj je prikladan. Čim pojedinac ima razmišljanje da će se o nekom problemu pobrinut sljedeća generacija, onda vam to puno govori o logičkom razmišljanju tog pojedinca. Mislim da je ovo jedan od generalnih problema ovdje.

 
Komentiraj

Objavio dana 09/07/2010 u Protiv, Život