RSS

Arhiva Kategorije: Protiv

Svi postovi koji nisu OK

Imamo band!

Outtake from Class: Rock BandPoznato je da su u mom naselju svi muzički nabrijani. Dal se radilo o gospođi koja čisti stan pa sluša radio da se svi ostali pitamo dal žena uopće čuje da radio svira. No odnedavno, u zgradi ispred, tatek i mamek su sinu kupili gitaru. Nemam ništa protiv da mladi uče svirat, i ja sam se ko dete mučio sa sintićem. No kada to dijete odluči da upali pojačalo i kresne gitaru u subotu oko 22h, ili nedjeljom oko 8 ujutro, e onda mi dođe da i ja sasviram po njegovim rebrima.

No dobro, dečko je naučio u zadnje vrijeme par linija Metallice i malo Gunsa, pa se može reći da je i izdržljivo.

No, od jučer, u stanu ispod mene, lik ima sintić, pravi mega električni piano. Na početku se cijeli dan svodio na pritiskanje 3 note uzastopono i uzastopno. Iako slušalice postoje, priroda meksikanaca je takva da mu brani da slučajno pomisli da li možda netko odmara ili jednostavno želi provesti miran vikend, naravno ovdje pričamo o terminima poslje 22h. Da smo na selu, u šumi ili di god, mislim da mi ne bi tolko smetalo, no kako se radi o jedno 10 zgrada sa 16 apartmana, još uvijek mi nije jasno kako netko može reći baš me briga.

Rockeri

Tako je ispred zgrade rokerica, a ispod mene pianista, još samo nam fali bubnjar pa da odem kupit neki bacač raketa i zasviram. Kada ovi balavci odluče ostavit svoje instrumente, i ja napokon mogu ubit oko iliti napravit siestu poslje finog ručka, u subotu popodne, onda dođu drugi mamlazi, kojih ima nekoliko, neki dolaze sa gitarom, drugi sa bubnjevima, treći sa trubom, i onda nam sviraju serenatu ispod prozora. Neki su čak i ugodni, no većina ih je da bi im spustio kantu vode.

Evo jednog videa sa balkona od prije par mjeseci:

Većina ovih likova po meni ima sasvim glupu ideju zarade, jer je ovo praktički maltretiranje ljudi, i vjerujem da im većina da par pesosa samo da odu, no to je greška, jer će se vratit po još za koji tjedan.

 
1 komentar

Objavio dana 24/10/2010 u Protiv, Život

 

Gej je OK

Mala pauza od pisanja, nikako da se vratim u realnost nakon posjeta San Franciscu. Još uvijek mi fali civilizirano i normalno okružje. No dobro.

Ne bi ovaj post pisao, da nije bilo ovog incidenta kojeg su prenijele vjerovatno sve svjetske tv kuće, pa tako i meksičke. Iako vezan za Srbiju, ne rijetko se spomene i Hrvatska o kojoj ću pisat, kao ne tako daleko od srbije po pitanju tog dosta zaostalog mišljenja o homoseksualnosti. Srpski anti-gay idioti odlučili su pomoć lokalnom turizmu igrajući na kartu da je svaka reklama dobra. Ova sigurno nije, pogotovo ako će na neki način uplesti i ostale države koji prakticiraju sličnu praksu.

Tako je u nekoliko navrata spomenuta i Hrvatska, koja isto ima problema sa svakojakim malo mozgovnim ljudima. Dal to bili idioti iz BBB (bad blue boysi), koji sebe vole nazivati i po koji put navijačima, iako su to u vrlo rijetkim situacijama ili ostala ekipa koja jednostavno nema pametnijeg posla nego razmišljat kako da ponese 20kg kamenja na Jelačić plac. Veoma primitivno, no dobro, nije tajna da smo i mi hrvati malo primitivan i zaostao narod, ne tolko kolko meksikanci, ali imamo i mi svoje bubice.

Često se nađem u situaciji kada me pitaju dal je to istina, dal su ljudi zaista takvi, i kako je to moguće za državu koja pretendira biti vodeća u turizmu u Europi. Naravno da negiram većinu toga, kažem da je gay društvo više nego pozvano u Hrvatsku, što i je, no, uvijek je moguće nabasat na nekog gradskog seljaka. Meksiko se dosta razvio po tom pitanu, vjerovatno zbog broja stanovnika i postotka gay osoba. Čak se planiraju omogućit gay brakovi.

To je ok.

Ne vidim razlog zašto bi ja bio protiv toga ako nemam nikakve veze sa time. “Branimo obitelj”, “Obitelj je sveta” i ostale parodije iz crkve, neka ljudi ostave doma, to baš nikog ne zanima. Stvarno. Mislim da bi svi ti ljudi koji imaju tolko gnjeva prema nekome, možda trebali usmjeriti taj gnjev prema nekom od koga bi mogli imat koristi, recimo vlada i ostali pacijenti slišnog tipa, recimo, smanjivanje pdv-a. Tamo bi i ja možda bacio nešto, pa ostao par noći u zatvoru, al bi znao da se možda isplatilo. Al bacat kamenje na ljude jer su malo drugačiji, neznam kolko moraš imat zelenog mozga da ti kaže da to, nije dobro.

 
3 komentara

Objavio dana 11/10/2010 u Protiv, Život

 

Imaš kunu?

Ono na što se turisti obično iznenade je to što na svakom koraku moraju ostavit neki sitniš. Nažalost to nisu ulični prosjaci koje je moguće ignorirati, nego su to obično ljudi koji sa dosta lošom financijskom situacijom, te rade neke poslove za koje ne treba puno škole.

Osobno nisam škrt, no isto tako ne volim poklanjat novac, bez obzira dal se radi o 2-3 kune. No recimo da vam tokom prosječnog dana treba 5-10kn za te ljude. O kojim ljudima ja to pričam? Naime, u Meksiku ništa nije gratis, i dosta ljudi to iskorištava na način da smatraju da mu je potrebno platiti za neku od intelektualnih usluga koje obavlja.

Don DavidMože se reći da sa autom imate najviše tih pasivnih troškova. Na semaforu, ako ne stignete na vrijeme reći NE, klinac će vam se popet na haubu i oprat vam šoferšajbu, hopla 3 pesosa (1,30kn). Na svakom parkingu ima bar jedan lik koji vam pomaže da se isparkirate te da zaustavi eventualno promet koji ide, hopla 3 pesosa. U supermarketu imate klince/bakice/djedice koji vam pakiraju hranu u vrečice, hopla 3-5 pesosa. Lik vam se ponudi da vam pomogne gurat kolica sa hranom do auta i pomogne to utrpat u auto, hopla 3 pesosa. Izlazak iz parkinga, hopla 3 pesosa.

Na povratku doma i prolazak kroz 5 semafora obitavaju, dečko koji pljuje vatru, na drugom familija koja se penje jedan na drugog, na trećem je klaun koji žonglira, na četvrtom vam operu prozor, a na petom klinka brejka hip-hop ritmove. Iako ne nužno kod svakog 2-3 pesosa hopla.

Najviše mrzim one koji su na ulici gdje je parking besplatan, javna površina ne? I onda se postave genijalci koji naplaćuju 10-15kn za čuvanje auta. Naravno, po zakonu nisi im dužan platit ništa, al riskiraš da ti ogrebu auto ili poskidaju retrovizore. Nekako bi ih najrađe pregazio, al mislim da mi osiguranje ne bi pokrilo štetu i pranje blatobrana.

Većinu ovih sitnih troškova možete izbjeći, neke skoro pa i ne, ali bilo kako bilo, uvijek je potrebno imati sitniš sa sobom.

 
Komentiraj

Objavio dana 03/09/2010 u Ostalo, Protiv, Život

 

Udri jače manijače…

Ubio te grom” – idu riječi velikog kralja popa Dine Dvornika.

Cassette tape DJUpravo ću taj citat iskoristit za moj članak o kućnom redu i kulturi Meksikanaca, ako taj uopće postoji. Do prije pola godine, živjeli smo, kako ja to volim nazvat, na selu iako smo još uvijek bili u velikom Meksiko Citiju. Na jugu grada, no na periferiji prema poznatoj šumi “Los Dinamos” (ime dinamo od toga što se iz obližnje šume spuštala rijeka, gdje su bila postavljena četiri velika dinama, koja su u to doba proizvodila električnu energiju.). U tom našem selu, nije bilo asfalta, već su bile postavljene one kamene ploče, ali prije 100 godina, tako da je ulazak u selu doslovno namijenjen traktorima ili đipovima, friški sir sam kupovao direktno kod mljekara itd.

Tamo smo navikli da je svaki vikend kod nekoga dernek, i da neće biti parkinga na ulici, te da ćemo morati odgoditi spavanje na jutarnje sate. No dobro, tješiš se da ćeš i ti jednom imati neki party pa da ćeš moći postavit razglas veličine košarkaškog terena i prodrmat bubrege susjedima. Naime, svaki treći meksikanac ima svoj osobni razlgas kojeg renta po potrebi društvu. Valjda je IN imat svoj razglas i DJ opremu. No dobro, bio je nama to prvi stančić od 30tak kvadrada i WCa od 1x1m, ali za 600kn mjesečno, nije bilo problema sa trpljenjem susjedskih DJeva.

No dobro, početkom ove godine smo se napokon preselili u civilizaciju kako ja to volim reći. U jedno od prvih stambenih naselja izgrađenog 60tih za potrebe Olimpijskih igara koje su se održale u Meksiku 1968. godine. Tu su smjestili većinu posjetitelja. Kasnije se to naselje prodavalo socijalnim i prosvjetnim radnicima. Naselje iako ima već 50tak godina, ono je u veoma dobrom stanju, jer se napravilo kako treba i puno stvari se planiralo unaprijed. Ono što je nama super, je da je 70% slobodne površine naselja pokriveno zelenilom i parkovima te ograđeno je ogradom, iako svatko može ući.

Većinu naselja obitavaju stariji ljudi koji su tu odpočetka i prosječne obitelji sa djecom. Kako je naselje jako veliko, izgrađeno je sa idejom da sadrži sve potrebno bez odlaska iz, tako imaju veliki super market, 2 škole, tortiljeriju i bolnicu. Mi smo u zgradi na zadnjem trećem katu od ukupno 16 stanova. I iskreno, preporod naspram onog gdje smo bili na selu.

Dj Mama

Ama de casa, un trabajo que pagaNo, brzo smo skužili, da iako smo u zgradama gdje obitava više ljudi, na prostoru gdje postoje zgrade, gdje zvuk odskače puno brže i jače nego na selu, ne spriječava stanovnike da imaju svoju osobnu radio stanicu i podijele sa svima svoje glazbene ukuse. U ovom slučaju više nemamo mlađahne DJ-eje, već su to domaćice koje su doma po cijele dane i uglavnom dan provedu čišćenjem i pripremanjem ručka. Tako se radnim danom od 9h mogu čuti svakakve pjevuljke narodnih heroja i šta ti ja znam koji Fernandezi i ostali tradicionalni pjevači. Naravno, svaka domaćica mora imat svoj mega stereo sistem, kojeg su joj kupili za Dan Mame.

Preko toga i mogu proći, nek slušaju šta ih je volja, ono što me živcira je što ta muzika ne prestaje do 23h navečer, pa čak i kasnije. Da ne bude to sve, njima se pridružuju i njihovi muževi, koji odluče raštemat prozor ili vrata, ili upravo u 11 ili 12h navečer postaviti novu policu na zid, pa bušilicom razbude cijelu zgradu. Mene je na početku čudilo kako to da nitko ne reagira. Živio sam 5 godina u Zagrebu u svoje studentske dane, i znam što se desi ako je netko malo glasniji poslje 22 ili čak 21h usred radnog tjedna, odmah pokucaju momci u plavom i prijete raportom. Toga nažalost ovdje nema, bojim se da bi mene lokalna murja uhapsila što bi se pokušao žaliti.

Ovo je samo onaj mali dio “Boli me za sve i svakog” što vjerovatno mali meksikanci uče u osnovnoj školi; “Poštuj mamu i tatu, i j*bi ma*er susjedu sa muzikom i budi nekulturan sa svim ostalima”. U mojem mini istraživanju, saznao sam da postoji nešto sto se zove Kućni red i da bi se sve zgrade koje imaju više obitelji unutra, trebale toga pridržavati, no nažalost, malo, jako malo ljudi zna što je uopće kućni red, i odgovaraju na moje pitanje sa “Zašto bi ja puštao muziku na tiho i poštovao susjede, ako oni mene ne poštuju”. Šta reći na to?

Ugodan vam vikend svima!!

 
Komentiraj

Objavio dana 20/08/2010 u Protiv, Život

 

Dođi mi, donesi mi

Summer PicnicIako mi se ovo dešavalo i prije, nije me tolko raspizdilo da sam morao napisati više o tome, do sada. U subotu jedan naš lokalni drug i prijatelj slavi rođendan, i isplanirao je napraviti piknik popodne, ako nas ne zezne kiša, i onda navečer dernek kod njega, jer se kao u parkovima (di je piknik) ne smije cugat, da nas ne bi sve u maricu…

Dress koda naravno nema, u parku smo jel, (Chapultepec: koji je btw jako simpa, jedan od ljepših parkova u mexico citiju), ali postoje uvjeti, tj nisu ni uvjeti, nego ono, po potrebi. Kako se radi o pikniku (kakav je to piknic bez hrane), ako planiraš jesti ili piti, moraš to isto ponjeti sa sobom, te isto tako, ako već nosiš za jesti, preporuča se da poneseš malo više da se može dijeliti. Da da, morate ponjeti sa sobom ono što ćete piknikirati. Nemam ništa protiv da ponesem frizbi ili ping pong rekete, al da nosim i hranu i još za druge, e pa to mi se baš i ne sviđa.

Ovo naime i nije nešto novo u ovim krajevima, dosta je popularno u Latino Americi pa čak i USA kolko sam informiran. Da nastavim dalje, poslje piknika se planira odlazak u stan slavljenika, gdje naravno, ako planiraš cugat nešto, moraš ponjeti sa sobom. Baš me zanima kolko bi ljudi u HR otišlo na nečiji rođendan znajući da moraju nosit bocu vodke i juica sa sobom.

Kako sam već spomenuo, ovo nije prva feštica na koju moram sa svojim six packom, ali ona na koju moram nosit svoju hranu, bome jeste. Znači sada osim što moram liku kupit neku jeftinu majicu na rasprodaji, moram si sandwiche radit i neki alkohol plus sokove/gazirano zrihtat. Neznam samo dal mi i led treba, al imam doma nešto leda u dubokom, budem to ponio.

Edit: Lik je obavijestio pozvane da donesu svoje ipode i neka netko donese zvučnike. Tanjuri i čaše nisu potrebne ali vilice i žlice jesu.

 
Komentiraj

Objavio dana 27/07/2010 u Protiv, Život