RSS

Arhiva Kategorije: Protiv

Svi postovi koji nisu OK

Telefonska registracija

Kako se u Meksiku dosta kriminalnih radnji odvija baš korištenjem mobilnih uređaja, prije dvije godine donešen je famozni zakon, koji je putem RENAUT-a (Registro Nacional de Usuarios de Telefonía Móvil – Nacionalni registar korisnika mobilnih telekomunikacija) prikupljao osobne podatke svih korisnika.

Projekt je bio zamišljen tako da se da period da svaki korisnik registrira svoj mobilni broj sa svojim CURP-om (nešto slično JMBGu). Iako su neki odmah pohitali na registraciju, koja se sastojala uglavnom od slanja tih podataka sms-om na određeni broj, drugi su se protivili. Svi podatci će biti dobro čuvani i malo tko će moći do njih. U meksiku ovakve izjave su smješne i jako malo ljudi vjeruje u njih, poznavajući vladu i način rada.

Kazna za one koji se ne registriraju bila je ta da će ih jednostavno iskopčati iz mreže. RENAUT je svojevremeno objavio i brojač registracija da motivira one koji se protive. Taj brojač je ispao patka jer je bio običan web brojač koji se vrtio u beskraj.

Nakon par mjeseci…

Se taj registar mogao pronaći po oglasima za mizernih 200kn. Tolko o sigurnosti protiv otmičara i ucjenjivača. Dokument im je došao kao serviran na pladnju. Osim što je dio registra bio “dostupan svima”, postigao se totalno krivi rezultat, jer ako ste vi otmičar, sigurno nećete koristiti svoj mobitel koji ste registrirali na svoje ime za ucjenje i slično. Tako se povečao broj napada na ulicama, gdje su vam uzimali mobitele.

Nakon dvije godine…

Je sabor napokon izglasao da je cijeli ovaj projekt fijasko, dobro je što su napokon uvidjeli da je projekt sranje, loše je što to nisu uvidjeli od početka. Tako da više nije potrebno registrirati svoj mobitel za korištenje.

Oglasi
 
Komentiraj

Objavio dana 02/05/2011 u Protiv, Za

 

Estafeta, Fedex, Ups i ostala gamad

Pokoji put se pitam, dal je ovaj blog stvarno tolko negativan, i dal se to nesvjesno trudim biti skoro pa uvijek negativan. Naravno da ne želim, kolko god mi ovdje bilo loše u nekim sitacijama, nije tolko strašno na kraju krajeva, većinu sitnica su možda malo uvećane da se prikaže generalni problem.

Iz grada u grad 10 dana…

Dosta često koristim razne kurirske službe, dal unutar meksika, ili na relaciji hr-mex-hr. Dal za dokumente, dal za fine hrvatske proizvode… Zadnji put su mi neki dokumenti putovali Fedexom iz Poreca do Mexico Citija 12 dana. Naravno da je placena hitna dostava koja garantira dolazak u 2 dana. Kako sam imao tracking broj, vidio sam da je paket dosta brz odosao do mexica, vec sljedeci dan.

No paket nije ocekivao da ce se susrest sa meksickim nesposobnim osobljem, što je pripomoglo tolkom delayu. Uvijek vam kažu da paket može doći od 9 pa do 19h pa ti budi cijeli dan doma, i onda paket jednostavno ne dođe. Ista stvar je i sa UPSom, Amazon pošalje nešto, to u pola dana ili u dan izađe iz Amerike, i onda po 7 dana stoji negdje u meksiku.

Kurirsko meksička mafija

Nakon par godina, uspio sam skužit po kojem uzorku (pattern) rade. Ako neki paket ne stigne bit dostavljen, mafija postavi status, da je adresa loša. U toj zbrci korisnik uvijek može mislit da neka informacija stvarno fali, pa ga onda operater upita neke točke za referencu lokacije.

Tako su me nedavno pitali “Možete mi objasniti kako da dostavljač nađe vašu adresu”. Na to sam mu rekao da je to njegov problem, da je plaćen da jaše na konju i traži adresu. Nakon toga sam mu dao 10 točki, ovisno dal dolazi sa juga ili sjevera, ili helikopterom, na kraju krajeva, radi se o meksikancima, potrebno je sve napisat duplo.

Nakon što vam postave taj status da je “adresa loša ili nepostoji…”, onda oni dobivaju 24-48 sati zbog promjene adrese, da vam isporuče paket. Ovo je dosta fino složena logistika u slučaju da ne mogu obavit svoju dužnost koja spada pod “garancija dostave sljedećeg radnog dana”. Tako ja čekam jedan mali paketić koji je poslan prošlog petka (14.1.) i koji je imao programiranu dostavu 17.1. (pon), no evo, još uvijek nije došao. A ne bi se čudio da je poslan iz nekog ureda udaljenog svega par kilometara od mene.

UPS je poznat po tome da se zadrži ni 10 sekundi pred vratima, i da ostave poruku da nije bilo nikog doma, a nisu ni pozvonili, ovo nije samo u Meksiku, već svuda, kolko čuje i u hr a i u USA. Čak je napravljena parodija na tu temu.

 
5 komentara

Objavio dana 24/01/2011 u Protiv, Život

 

“El que no tranza no avanza”

“Tko ne mulja, ne napreduje” – ovo je glavni moto većine meksikanaca. Veoma veoma žalosno, čak i za ne povjerovat, ali 95% meksikanaca misli tako. Možda i zato i žive u vukojebini u kojoj žive i nikada, nikada neće ići dalje. Uvijek će biti u sjeni neke veće države. U školama valjda prvo to nauče pa onda idu učit zbrajat da su 2+2=5.

Tlak mi je sada na 450, al dobro, smiruje se, opada, a i nadam se da će mi nakon ovog članka biti bolje. Naime, iako je ovo i moja greška, no dobro, prodao sam jedan prizvod xy jednom paru, koji se činio stvarno ok, još su tražili da se vidimo na nekom javnom mjestu, em radi njihove a i moje sigurnosti. Nakon što su potvrdili da je proizvod ok, dogovorili smo finalnu cijenu, gdje je muška osoba otišla do moje banke i položila novce direktno na šalteru. Ja sam provjerio uplatnicu, vidio da je na moje ime, da je gotovina na računu.

Uredno smo se pozdravili i dogovorili da ako nešto još nije u redu da se možemo čuti. Nakon dolaska doma, vidio sam da je uplata registrirana, no da je plaćena sa čekom hm. I da još nije dostupna jer je potrebno 24-48h da prođe uplata. Već sam kod tog postao sumljičav, tiješivši se da ta osoba neće biti smrdljiv i pokvareni meksikanac. Nakon 24h, nažalost, ček je povučen, i uplata je maknuta sa mog računa. Ovo se može desiti bilo kome, bilo di, ja to znam. Pokvarenih ljudi ima svuda, no prodavao sam tisuće mobitela i opreme u hr, i kod vrlo sličnih situacija, nikad mi se nije desilo ništa slično.

Ja sam totalno svjestan da sam ja krivac što imam previše povjerenja u ljude, što stvarno želim vjerovati da ima koji meksikanac koji nije lopovčina i koja te želi prevarit.

2 sata kasnije

Evo prošla su 2h, dosta sam mirnije, trudim se ne razmišljat o tome. Količina novca mi nije tolko ni bitna, jer novac se uvijek vrati na neki način. Ono što me živcira je princip, proces na koji ta meksička gamad funckionira. Tužno je vidjet neke ljude koji se stvarno trude poboljšati imidž meksikanaca pred svijetom, pokazati da ipak nisu tolko zaostali i da nisu treća zemlja. No nažalost nema ljeka za njih, to je propali narod koji će jednog dana samo nestat, ako se ne poubijaju međusobno.

Nismo ni mi hrvati nešto extra posebno, niti smo negdje visoko, ali ovako gledajući malo kolko nas ima, tih par 120 milijona pokvarenih meksikanaca nam nisu ni do koljena. Na neki virtualni način odbrojavam dane kada ću se vratiti u hrvatsku i ne imati nikakvih kontakata sa njima. To će biti nažalost nemoguće jer mi je cura meksikanka pa je kontakt na neki način nužan sa njenom obitelji. No i ona osjeća veliku žalost za svoj narod, i republiku jer vidi da idu u kurac, i da nedavno prosvlavljenih 200godina nezavisnosti, je zapravo 200 godina lopovluka, tuge i jada.

Onaj koji je najviše najebo je ili stranac, ili onaj mali meksikanac, koji se zapravo ne može boriti sam protiv velikog Meksika, motor lopovluka je upečen 200 godina od onog policajca koji radi za 1500kn i ubere 3000kn u kuvertama do debelih politačara koje baš ne zanima ništa. Naši političari su ništa naspram ovih.

Meksiko, bando lopovska

U meksiku nema motora koji bi se brinuo za takvu gamad, ako i postoji, taj motor je već tolko pokvaren da se niti ne isplati ništa poduzimati. Svi mnogo pričaju, dajte volje meksikanci, nemojmo biti takva stoka, ali nažalost, ništa od toga, 200 godina su takvi, i sada bi se kao trebali promijeniti, moš mislit.

Idem sada u banku da vidim dal mogu oni šta napravit, iako mi ne treba kristalna kugla da mi kaže da neće biti ništa od toga, banka je prvakoja se ogradi i na neki način daje prostora takvim osobama da manipuliraju i kradu.

Meksiko, treći svjete, kolko vas ima, bando lopovska.

Ovo naravno neću komentirati nikome od lokalaca. Zašto? Jer nema smisla, njihov odgovor na sva sranja je “Ahh, to je meksiko”, “Ahh, da tako oni operiraju”, “ahh bla bla bla”. Trpit ću tiho i odbrojavat virtualne dane do mog odlaska iz ove mafijačke zemlje, gdje ništa ne funckionira kako spada. Ja nemam ni volje ni vremena da ih učim ili pokazujem kodekse kulture i normalnog ponašanja, jer dok sa nekim mirno pričaš ili ga primiš u kuću, neznaš dal on razmišlja kako da sutra sa nekim pajdašima dođe i razmontira ti tv za zida ili odnese moje kelvin klajn gaće, jer mu se čine fora.

Drugovi moji meksički, sa mnom ste završili, 4 godine sam se trudio i branio vas pred licima svijeta (al sam ovo izkemijao), no to je gotovo. Vi ste za mene propali narod i prava stoka kolko vas ima i nema. Klin se klinom izbija, stara ali prava.

Update

24h kasnije

Na vratima stana u zgradi smo imali jedan sticker od malog westija di pise “grizem”, kojeg smo kupili u san franciscu, e pa netko mi ga je popalio. Cak mislim i da znam tko, jedan balavac je dosao neku statistiku vrsit, a kako sam bio na telefonu sam rekao da nemam vremena. Mozda, vidjevsi me kao stranca, odlucio pocastit svojom ljubaznoscu i maznuo mi to. Ali nazalost, nisam ga vidio, jer bi mu prste polomio i gurno ga uz stepenicu sa 3 kata.

4 dana kasnije

Danas sam bio u banci po kopiju čeka sa kojim je lik platio. Jer svaki ček prolazi kroz neku kontrolnu komoru koja skenira taj ček i ispiše razlog zašto je ček odbijen. Ček u mom slučaju od lopovčine je odbijen jer račun u banci gdje je ček izdan –ne postoji. Ček je naslovljen na neku xy ženu, dok je uplatu izvršio lik. Službenik u banci mi je rekao da je to normalno da netko može sa tuđim čekom uplatit. Tako da je ta žena čiji je to ček, vrlo vjerovatno isto žrtva te mafije. Eto.

Meni osobno čudi da u 2010 netko može koristiti tuđe čekove, koji em nisu validni, em nisu njegovi i proći nekažnjeno. Al za meksiko, je to valjda normalno.

Viva mexico ladrones

 
6 komentara

Objavio dana 17/12/2010 u Protiv, Život

 

Utrka buseva

Nakon male pauzice, vraćamo se opet sa svakodnevnim zgodama u mega meksiko citiju.

Utrka buseva je jedna od atrakcija koje volim pokazati onima koji dođu u meksiko i koji imaju vremena i dovoljno hrabrosti naravno. Radi se o utrkama buseva javnog prijevoza. Ovo sigurno niste vidjeli u nekoj normalnoj zemlji, bar ja nisam. No ovdje je to sasvim normalno.

Dio javnog prijevoza busevima je ovdje prepušten privatnicima. Već na samu pomisao to ne može biti dobro. Jer to znači da je na svakom pojedincu/vozaču da zaradi na svojim vozačkim (ne)sposobnostima. Znači plaćate direktno vozaču kod ulaza u autobus ovisno o tome kamo idete. Svi vozači imaju koncesiju plaćenu nekom banditu koji je neki tip pimpa ali za buseve. Na svakih 5-7km je postavljena jedna osoba koja sa svojom bilježnicom vodi vremenske intervale između buseva, drugim riječima, informira vozača autobusa kolko brzo ili sporo mora voziti u odnosu na onog ispred.

Tako da ako je neki “bus-protivnik” ispred svega par minuta, onda se bus u kojem se nalazite vuče doslovno 5-10km/h, tako da se svako tolko može čuti jebanje majke vozaču od strane neke gospođe sa klincem koja samo želi doći doma. Ako vam se ne žuri, onda možete uživati u vožnji, no ako želite doći što prije, onda je bolje izaći i uzet taxi.

Ukoliko vozač zakašnjelog busa misli da može prestići onog mamlaza ispred njega, e onda postaje zanimljivo, onda kreće prava borba buseva, samo što se ne lupkaju sa retrovizorima. Jer je svakom u interesu da pokupi što više putnika i oko 1,80kn po glavi. Super kada vam se žuri ili kasnite, onda se samo morate dobro uhvatiti i ukoliko imate onu plastiku što koriste boksači, staviti u usta. Ako ste vozač auta, onda je najbolje pustiti te idijote da se utrkuju ispred vas, ili malo ganaziti pa ih ostaviti od iza, jer u tim situacijama, te “vozače” baš ne zanima dal će nekom autu skinut retrovizor ili ga pak udariti. Prije pola godine, mene je jedan okinuo onako u prolazu, jer se idijoti prestrojavaju bez da gledaju dal ima nekog, računaju da ćeš se ti maknut, što ljudi uglavnom i rade, samo da bi izbjegli sudar.

Ja se nisam stigao “izmaknut” pa me gurnuo malo, i naravno da je majmun pobjegao, tj nije htio stat, neznam dal je uopće i skužio da je nekog udario, no svako tolko vidim retrovizore da vise itd nakon prolaska ovih genijalaca. Sa razlogom je osiguranje auta ovdje tako jebeno skupo.

Disko bus

Još jedan od detalja tih super buseva, je što uglavnom svaki od tih vozača, ulaže jako puno u svoju kantu za prijevoz ljudi, sigurno više nego što ulaže u svoju obitelj. To se može vidjeti izgledom i opremom svakog busa. Oni mlađi vozači vole postavit svakojake spoilere i naljepnice, da njihov bus izgleda ko bolid, i da je što više aerodinamičan. A da ne bude samo izvana, kakav bi to bio sportski autobus bez pravog razglasnog sitema, tako oni debilniji vozači imaju subwoofer i jedno 14 zvučnika, te puštaju glazbu koja samo njima odgovara i to tolko glasno da ne čujete ako vam mobitel zvoni ili ako vas netko pita nešto.

 
3 komentara

Objavio dana 29/11/2010 u Protiv

 

Cochino = svinja

Ima jedno pravilo među blogerima koje glasi ako si ljut ili te nešto upiklo u živac, ne približavaj se facebooku/twitteru/blogu. Vjerovatno ćeš napisati nešto što ćeš kasnije htjet pobrisat.

Jučer navečer, kao i svaku večer vodim psa van da obavi svoje posliće, i šetamo kroz naselje gdje živimo. Naselje je puno ljudi svih dobi, i starijih koji su tu od 60tih kada je naselje izgrađeno, mlađe generacije sa djecom, generacije bez djece, i na kraju brdo djece. Naselje je tolko veliko da ima i svoje 2-3 osnovne škole. Iako sam već pisao o ovom naselju. Veoma ugodna atmosfera sa puno zelenila itd…

Šetnja psa je moram priznat kompliciranija od šetnje malog djeteta. Pas non stop njuška, a kako se radi o štencu, sve što nije kamen, mu izgleda jestivo. I to je ono što mi je jučer diglo tlak. Neka xy žena je iz zgrade spustila kraj ulaza jednu vrećicu punu pilećih ostataka, vjerovatno za živine koje su vani, vjeverice i pokoja mačka. Miris će vjerovatno povući ostale divlje pse koji žive u gradu sa kojima grad inače ima problema, no o njima su pisat drugom prilikom. I naravno ovaj naš odmah tamo, i kako misliš da samo njuška, on se počne gušit tim pilećim kostima.

Ja mu naravno odmah pokušam to izvuć iz usta, al ako imate psa onda znate da koji put to nije baš lako, pogotovo ako pokušava to progutat samo da mu ne uzmeš.

Vječno pitanje

Možda sam stvarno ja, možda se još nisam tolko izmeksikanizirao da kažem da me stvarno briga za sve što se dešava oko mene. Da me ne zanima što će se desiti sa smećem koje netko baci kroz prozor. Ovdje se naravno ne radi o pojedincima. Znači ja onako po onome što sam i gdje vidio, 95% stanovništva glavnog grada ne mari niti ga je briga u kojem će stanju ostaviti mjesto gdje je boravio neko vrijeme, i ne samo to, tamo gdje živi.

basura en TuxtlaTužno je koliko njih misli da ako ostavi smeće negdje na kupu da će to netko sa vremenom pokupit…

Netko će reć, pa neobrazovan narod, ne znaju za šta služi kanta za smeće, nisu bili taj dan u školi bi rekli kod nas. No ista stvar se može vidjet i u UNAMu, glavnom i javnom sveučilištu u Meksiku. Pošto se radi o jednom ogromnom kompleksu, stvarno je veliko. No ukoliko se uputite jedan dan tamo, primjetit ćete da je puno smeća. Lik jede sandwich i sok, i ispadne mu uz rub ceste taj papir i tetrapak. Pa ukoliko to vidim, i nadrkan sam tolko da nešto kažem, šapnem mu onako da mu je nešto ispalo. Neki kada vide stranca, bude im neugodno, pa kažu joj da.. Neki vjerovatno koji su pri kraju studija pa ih još manje zanima išta, kažu da to nije njihovo.

Tako da sam i došao do tog zaključka da se ne radi o tome dal je netko obrazovan ili je sa sela. Nekako im je to u krvi da ih nije briga ni za svoju djecu, ni za susjedovu, ni za nikoga. Samo gledaju na sebe. I takvo ponašanje ih dovodi do tamo gdje jesu danas. Meni su ovakve teme odlične u meksičkom društvu, jer kao svih njih zanima što jedan stranac misli o njihovoj zemlji. No kada onda podijeliš ono što je očigledno, onda završiš kao netko tko ima nešto protiv njih. Naravno ima onih koji se slože sa time, jer poznaju svoje sunarodnjake.

Palomas se regocijan con el inicio de la CuaresmaVeoma klasična slika u Meksiku, kad netko nezna čemu služi kanta onda to ovako izgleda

Život ovdje nije lak po tom pitanju, i stvarno je potrebno pun klinac vremena da prođe da se probaš naviknut na te stvari. Sljedeće subote je susret hrvata ovdje, i upoznat ćemo nekoliko hrvata koji su već jako puno ovdje. Baš me zanima kako oni na to gledaju i ne bih se čudio da su se već 100% izmeksinanicirali, te da su kao oni, jer nakon nekog vremena se pitaš, ako njih nije briga za svoju državu, zašto bi onda stranci trebali brinut se. Iako bi netko pomislio da se to može izlječit, ne može. To je generacijski problem koji je već zadnjih 200 godina tu, tako da je vrlo teško riješit ga se, vjerovatno se nitko više niti ne trudi educirat novu djecu da su izmislili koš za smeće.

Trebao bih pokrenut upitnik, rezultati bi bili veoma zanimljivi.

 
Komentiraj

Objavio dana 07/11/2010 u Protiv, Život

 

Imamo band!

Outtake from Class: Rock BandPoznato je da su u mom naselju svi muzički nabrijani. Dal se radilo o gospođi koja čisti stan pa sluša radio da se svi ostali pitamo dal žena uopće čuje da radio svira. No odnedavno, u zgradi ispred, tatek i mamek su sinu kupili gitaru. Nemam ništa protiv da mladi uče svirat, i ja sam se ko dete mučio sa sintićem. No kada to dijete odluči da upali pojačalo i kresne gitaru u subotu oko 22h, ili nedjeljom oko 8 ujutro, e onda mi dođe da i ja sasviram po njegovim rebrima.

No dobro, dečko je naučio u zadnje vrijeme par linija Metallice i malo Gunsa, pa se može reći da je i izdržljivo.

No, od jučer, u stanu ispod mene, lik ima sintić, pravi mega električni piano. Na početku se cijeli dan svodio na pritiskanje 3 note uzastopono i uzastopno. Iako slušalice postoje, priroda meksikanaca je takva da mu brani da slučajno pomisli da li možda netko odmara ili jednostavno želi provesti miran vikend, naravno ovdje pričamo o terminima poslje 22h. Da smo na selu, u šumi ili di god, mislim da mi ne bi tolko smetalo, no kako se radi o jedno 10 zgrada sa 16 apartmana, još uvijek mi nije jasno kako netko može reći baš me briga.

Rockeri

Tako je ispred zgrade rokerica, a ispod mene pianista, još samo nam fali bubnjar pa da odem kupit neki bacač raketa i zasviram. Kada ovi balavci odluče ostavit svoje instrumente, i ja napokon mogu ubit oko iliti napravit siestu poslje finog ručka, u subotu popodne, onda dođu drugi mamlazi, kojih ima nekoliko, neki dolaze sa gitarom, drugi sa bubnjevima, treći sa trubom, i onda nam sviraju serenatu ispod prozora. Neki su čak i ugodni, no većina ih je da bi im spustio kantu vode.

Evo jednog videa sa balkona od prije par mjeseci:

Većina ovih likova po meni ima sasvim glupu ideju zarade, jer je ovo praktički maltretiranje ljudi, i vjerujem da im većina da par pesosa samo da odu, no to je greška, jer će se vratit po još za koji tjedan.

 
1 komentar

Objavio dana 24/10/2010 u Protiv, Život

 

Gej je OK

Mala pauza od pisanja, nikako da se vratim u realnost nakon posjeta San Franciscu. Još uvijek mi fali civilizirano i normalno okružje. No dobro.

Ne bi ovaj post pisao, da nije bilo ovog incidenta kojeg su prenijele vjerovatno sve svjetske tv kuće, pa tako i meksičke. Iako vezan za Srbiju, ne rijetko se spomene i Hrvatska o kojoj ću pisat, kao ne tako daleko od srbije po pitanju tog dosta zaostalog mišljenja o homoseksualnosti. Srpski anti-gay idioti odlučili su pomoć lokalnom turizmu igrajući na kartu da je svaka reklama dobra. Ova sigurno nije, pogotovo ako će na neki način uplesti i ostale države koji prakticiraju sličnu praksu.

Tako je u nekoliko navrata spomenuta i Hrvatska, koja isto ima problema sa svakojakim malo mozgovnim ljudima. Dal to bili idioti iz BBB (bad blue boysi), koji sebe vole nazivati i po koji put navijačima, iako su to u vrlo rijetkim situacijama ili ostala ekipa koja jednostavno nema pametnijeg posla nego razmišljat kako da ponese 20kg kamenja na Jelačić plac. Veoma primitivno, no dobro, nije tajna da smo i mi hrvati malo primitivan i zaostao narod, ne tolko kolko meksikanci, ali imamo i mi svoje bubice.

Često se nađem u situaciji kada me pitaju dal je to istina, dal su ljudi zaista takvi, i kako je to moguće za državu koja pretendira biti vodeća u turizmu u Europi. Naravno da negiram većinu toga, kažem da je gay društvo više nego pozvano u Hrvatsku, što i je, no, uvijek je moguće nabasat na nekog gradskog seljaka. Meksiko se dosta razvio po tom pitanu, vjerovatno zbog broja stanovnika i postotka gay osoba. Čak se planiraju omogućit gay brakovi.

To je ok.

Ne vidim razlog zašto bi ja bio protiv toga ako nemam nikakve veze sa time. “Branimo obitelj”, “Obitelj je sveta” i ostale parodije iz crkve, neka ljudi ostave doma, to baš nikog ne zanima. Stvarno. Mislim da bi svi ti ljudi koji imaju tolko gnjeva prema nekome, možda trebali usmjeriti taj gnjev prema nekom od koga bi mogli imat koristi, recimo vlada i ostali pacijenti slišnog tipa, recimo, smanjivanje pdv-a. Tamo bi i ja možda bacio nešto, pa ostao par noći u zatvoru, al bi znao da se možda isplatilo. Al bacat kamenje na ljude jer su malo drugačiji, neznam kolko moraš imat zelenog mozga da ti kaže da to, nije dobro.

 
3 komentara

Objavio dana 11/10/2010 u Protiv, Život