RSS

Arhiva Kategorije: Monday report

Početak novog tjedna

Monday report: Ponovo smo nazad

Sad face :(Iako nisam službeno bio na mega mostu, većina lokalaca jeste i bilo mi je baš drago što ih nema na cesti. Nemoguće je kako se grad može ispraznit u svega 4 dana. Poput nekog apokalipstičkog filma, rijetki mamuraju gradom, dal zbog posljedica alkohola ili nesanice, nije bitno.

Moram priznat da sam proteklih dana vidio povećanu dozu ljubavi među ljudima najviše meksikancima, svi su zračili tom nekom super vibrom, koja je sigurno rezultat ovog patriotskog slavlja prošli tjedan. Svi te puštaju u prometu, nikom se nije posebno žurilo, pozdravljanje na ulicama itd… No danas, sve je to iza nas, svima se žuri tolko da ih uopće ne zanima dal netko stoji ispred tebe ili je na semaforu crveno. Neki klinci su još par dana off u školi, pa se može reći da još i nije sve na 100%, ali bude ubrzo.

Ja inače nisam veliki fan ponedjeljaka, i to pogotovo nakon dužih vikenda, no ovaj je bio ugodan, sunce je zasjalo full ljepo, i to je baš lijep osjećaj buđenja. Desetak poslovnih emaila i jedno 20-tak turističkih ponuda je sasvim ok za početak tjedna.

Ty Young, Junior Nationals Bodybuilding, Fitness & Figure Championships 2008 (super heavyweight 7th)Tako da ću dan provesti u slanje čestitki u obliku opomena za plaćanje lokalcima, da ih malo razbudim jer su svi još u transu od ovog mega vikenda. Prosječnom meksikancu je potrebno svako tolko malo ponovit koje su mu radne i poslovne navike, jer se jako brzo stiltaju, pogotovo kada dođe onaj dio plaćanja. Možda bi i ja trebao angažirat kao što to rade neke firme u hrvatskoj: “agenciju za naplatu”, pa da im malo zaplešu salsu. Veliki nedostatak bit privatnik u meksiku, a di nije, na kraju krajeva.

Tužno je kolko je ljudi spremno na kocku stavit svoje dugoročne prijatelje, koje izbjegavaju zbog neplaćanja. Ovo je nažalost veoma čest slučaj sa kojim se susrećem, na sreću indirektno, što je i dobra škola da se obrati više pažnje sa kim se počinje surađivat.

Poplave

Kao što je i u HR situacija alarmantna zbog poplava, isto tako je i ovdje, trenutno zona Veracruz je u evakuaciji zbog urakana Karl, gdje se trenutno 40 tisuća ljudi premješta u sigurnije krajeve. Također traje potraga za ljudima koji su nestali zbog svega tog. Gadno. Iako već par tjedana u glavnom gradu nije padalo onako kako zna, nadam se da ni neće, sa obzirom na situaciju odvoda, koja i nije baš najbolja.

Mali update: 400 krokodila je zmaglilo iz rezervata u Veracruzu, fakat im je samo to trebalo uz poplave 😦

 
2 komentara

Objavio dana 20/09/2010 u Monday report

 

Novi član obitelji, prvo pa muško

Iako ga zovemo našim sinom, ne radi se o pravom djetetu već o malom psu. O psu cura i ja maštamo već duže vrijeme, no kako je to dosta velika obaveza, puno vremena smo radili na logistici. Ja sam odmalena bio okružen sa psima dok ona nije, no brzo smo se složili oko rase koju želimo. Odlučili smo se za Westie-a (West highland white terrier) koji je skoro pa idealan za stan. Ima tek 2mj i u procesu smo odgoja što se jede što ne. Moram priznat da je baš super društvo iako je tek beba. Evo jedan kratki video kako provodimo dane…

Psi lutalice

Los Tres PerrosMeksiko ima problema sa psima lutalicama. Obično se mogu vidjeti u većim grupama po parkovima, no i po gradu idu u manjim grupama. Rasturaju smeće, grizu ljude i smrde. Iako smo razmotrili opciju udomljavanja jednog takvog psa, naša tablica sa/protiv i nije baš bila za to. Ulični psi nisu nikada bili u stanu te privikavanje takvog psa na stan bi možda bila nemoguća misija.

Problem pasa na ulici, osim što se i samo umnožavaju, je i to što ih ljudi u masama puštaju na ulice. Pas se kupi djeci, oni izgube interes, pas leti na ulicu, veoma tužno i idiotski. No to je razlog zašto ima toliko pasa po meksiku. Osobno dajem podršku svim udomiteljima i psima koji se poklanjaju, no pokazalo se da ljudi više paze i čuvaju pse koji su čiste rase i za kojeg su vjerovatno nešto i platili. Kada bi svi imali takve pse možda bi posvećivali i više pažnje te ih ne bi ostavljali na ulici same.

 
2 komentara

Objavio dana 06/09/2010 u Monday report, Život

 

“Tata?!”

Inače nisam plašljiva osoba, no ne volim se osjećati nesigurno, tko voli? Već kod mog prvog posjeta Meksiku, u obitelji moje cure, često se otvori tema same sigurnosti u zemlji. Iako svi na to gledaju dosta aktivno, totalno pasivno se prema tome odnose. Kako vole reći “To je Meksiko”. Statistike govore da svaki drugi meksikanac zna nekoga tko je bio napadnut te mu je bilo nešto ukradeno, ili nešto gore.

Sa porastom nezaposlenosti, automatski raste i delikvencija među narodom. Ovdje naravno ne govorim o narko poslovima već o sitnim poslovima oko krađe mobitela i novčanika, pa do auta na semaforu, što je dosta učestalo.

Telefonski poziv

Jedan od popularnijih načina prevare, je taj da se žrtvu nazove, te da se neka mlađa osoba predstavi kao sin/kćerka, a to se može vrlo lako na ovaj način:

  • Driiin driiiin
  • Žrtva: Halo
  • Prevarant: Mama (ili tata)
  • Žrtva: Pedro?
  • Prevarant: Daaaaa
  • Žrtva: Gdje si i zašto plačeš?
  • Prevarant: Neki ljudi me drže tu….

Dalje kreću upute da žrtva ima par sati da uplati neku svotu na neki x račun uz upute da ne zove nikoga i slično. Roditelji automatski odgovaraju sa imenom djeteta, kojeg prevaranti obično iskorištavaju i kroz slične metode izvuku još neke potrebne informacije koje im služe da bi izvukli što više novca. Ova metoda se može aplicirati i vezano sa dečka/curu, baku/unuka. Starije je ljude puno lakše prevarit, jer kako imaju puno sinova i unučadi, teško im je prepoznati da li se radi o nekom poznatom.

Glavni razlog pisanja ovog članka je to što se to nažalost desilo i nama u subotu navečer oko 23h. Neki balavac je kroz plač rekao “Tata?”, no kako sam već bio potkovan sa načinom na koji to rade, jednostavan upit sa moje strane “Marko, jesi to ti?” i odgovor “Da…”, je to samo potvrdio, te smo izbjegli moguću štetu. Način na koji ti gnjusni ljudi dolaze do brojeva telefona je nepoznat. Neki smatraju da ih biraju nasumično, neki da ih netko iz telefonske kompanije proda i slično.

Ostala uputstva

Među ljudima već postoji nepisano pravilo kako se treba javljat na telefon, te kada netko nekoga traži, ne davati informacije bez identifikacije pozivatelja. Slični pozivi:

  • Halo, da li je tata doma? -ne, otisao je na put (ovdje mogući prevarant saznaje da su doma samo zena i mali sin)
  • Halo, možemo doći sutra ujutro da provjerimo plin? -joj, nema nikog doma ujutro (mogući prevarant zna da nema nikog doma i može doći očistit stan)

Ovakav tip infomacija se može prikupljat kroz neko vrijeme da žrtva ni ne posumlja na nešto. Dal je potrebno biti paranoičan, naravno da ne, no treba posvetiti pažnju i malo vježbati javljanje na telefon.

 
Komentiraj

Objavio dana 30/08/2010 u Monday report, Život

 

Monday report: počela je škola

Ja sam inače preko tjedna ranoranilac, iako se niti preko vikenda ne uspijem naspavat. No danas me je probudio zvuk motora policijskog helikoptera. Došao je dan kada se 23 milijona malih meksikanaca željnih učenja, vraća u školu. Već se prošli tjedan mogla vidjet povećana aktivnost po trgovinama i knjižarama.

Trafico, México DF 080811Zašto se stvara tolka panika, pa osim što je stvarno puno djece ponovo na cesti, sa njima su i njihovi roditelji koji voze ili voze u javnom prijevozu svoju djecu do vrata škole, i onda popodne idu opet po njih. Naravno to praćenje djece prestaje kod djece koja već imaju 13-14 godina. Ja se iskreno nadam da danas neću morati ići nigdje iz officea i da ću izbjeć kaos koji će nastat.

Mislim da tu gužvu niti ne stvaraju tolko auti, već neorganizirani javni prijevoz autobusima, koji se tek u zadnje vrijeme kao normalizira i dovodi u normalu. No još uvijek su glavni uzročnik gužvi zbog svog idiotskog načina vožnje i mogućnosti da vam stane gdje god poželite. Dal na sredini ceste, usred semafora i slično.

Etape školovanja

Poesia coral.Meksiko ima malo drugačiji sistem školovanja nego Hrvatska. Iako se na kraju skoro pa svede na isto. Evo kratke liste što prosječni meksikanac prođe na putu do svoje zrelosti. Al sam ovo napisao haha:

  1. Primarna škola (Escuela primaria): Počinje od 6g starosti i traje 6 godina. Ovdje uče čitati, pisati i osnovnu matematiku, onu sa lopticama.
  2. Sekundarna škola (Escuela secundaria): Počinje nakon primarne, kada dijete ima 12-13 godina osim ako nije ponovio koji razred. I ova škola traje 3 godine, te je zamišljena da pripremi učenike za radne navike i da omogući da se snalazi sam u životu. No kako će učenik imat tek 15-16 godina, pitam se kolko će biti spreman.
  3. Srednje obrazovanje (Educación Media Superior): ova škola nastupa nakon sekundarne i traje 2-3 godine. I priprema učenika za visoko školovanje tj fakultet. Također je zovu i Prepa (valjda od preparar~pripremiti). Neobavezno
  4. Fakultet 4 godine. Neobavezno

Kao što možete vidjeti, prosječni (m)učenik prođe kroz brdo školovanja. Nažalost to ne znači da je nad-pametan, nego da će vjerovatno puno brže izgubit volju za učenjem, te se izgubit negdje putem. Prosječni meksikanac nema Srednje obrazovanje (3), te sa 15-16 godina već počinje raditi. Ovo samo govori o lošem edukacijskom planu, koji ostavlja puno rupa da učenik ostavi školovanje i kako ga zakon to ne obvezuje, nemaju puno izbora.

Postavljanjem srednje škole kao obavezno u hrvatskoj se to izbjeglo, te iako bez fakulteta, prosječni hrvatski učenik sa 17-18 godina je prilično spreman za obavljanje većinu tehnički-administrativnih poslova.

 
Komentiraj

Objavio dana 23/08/2010 u Monday report

 

Još malo, pa počelo

I ovaj je vikend kao i svaki drugi prošao veoma brzo, i opet smo na početku novog radnog tjedna. Kako radim od kuće, i nije tolko naporno u pidžami preskočit jednu sobu i otići u drugu. Ubrizgavanje kave na litre i doručkovanje nekih Donuta (da, onih koje jedu američki policajci) od jučer. Imam prednost što se u meksiku počinje raditi dosta kasnije nego na evropski ritam, tako da mejlovi počnu dolaziti tek poslje 9-10 ujutro, bar oni poslovni. Ja sam ranoranilac, tolko da se ni vikendom ne mogu naspavat kada bih trebao. Tako je danas dan počeo oko 6.30, vani je još bio mrak, a i sunce se tek diže polako, sa obzirom da je tek 9 ujutro.

Sljedeći tjedan počinje škola opet, malo ranije nego u HR. Tako da se kaos polako vraća u trgovine, kako sada svi imaju popuste za školski pribor, pa se moram švercat na kasama “Samo do proizvoda” i ja sa 11, pa se molim da me ne posalje na drugu kasu. Promet je u banani kao i prije, i moje očekivanje prije ljeta da će se to smanjiti, i nije baš urodilo plodom.

Vrijeme je još uvijek relativno ok, ujutro je sunce do nekih 18h, onda počinje kiša koja pada uglavnom cijelu noć, no to mi je i ok, sa obzirom da volim spavat sa kišom u pozadini.

Monkey see, monkey do

Što se tiče posla, pripremam neke ponude za lokalce, za jednu od većih firmi u Meksiku. No uvijek se naživciram sa njima iako već surađujemo više godina, jer ih je kolega sa kojim surađujem navukao na kikiriki prije nego sam ja preuzeo te poslove, pa im je svaka ponuda puno, a u principu ni ne kuže veličine projekata. To je jedan od onih klijenata koje je bolje izgubit nego trpit. Ljudi koji tamo rade, bar u odjelu marketinga, ne mogu reći da su nesposobni, ali ne bi trebali obavljati poziciju za koju su plaćeni. Uzmimo to ovako, ako prodajete proizvod koji vrijedi više od pola milijuna kuna, a ne možete odvojiti ni 5% vrijednosti na poštenu internet kampanju, onda to dovodi u pitanje dal uopće želite prodat taj proizvod.

Ugodan početak tjedna svima.

 
Komentiraj

Objavio dana 16/08/2010 u Monday report

 

Monday report: 15 godina

Ovaj vikend smo bili na jednoj tradicionalnoj fešti Quince años i cura koja slavi je Quinceañera (petnaestogodišnjakinja). Bio je to party koji se organizira curama koje napune 15 godina. Ova ceremonija je slična onoj koja se slavi u Americi (Sweet 16), dok je to ovdje sa 15 godina kao i u većini Latino Američkih država. Cure biraju raskošne haljine raznih boja, rezervira se limuzina, dvorana, band, catering, tečajevi plesa i kredit u banci. Naravno, kvaliteta same fešte ovisi i količini novca koja se želi potrošit. Uglavnom se poziva rodbina i uži prijatelji. Ovo je tradicionalna fešta na kojoj se slavi to što cura više nije dijete, već postaje žena.

Proces počinje sa misom u crkvi koja je blizu dvorane, nakon toga se odlazi u taj salon/dvoranu gdje se fino svi posjednu. Onda se servira večera, koja uglavnom uključuje kremastu juhu, paštu ili rižu kao predjelo, i onda neka mesina sa salatom. Na ovoj proslavi, klopa i nije bila tako loša. Nakon klope, animator malo davi ljude sa svojim fazonima, nakon kojih se tata i kćerka pripremaju za otvaranje plesa sa klasičnim valcerom koje je jedno od najvažnijih te noći. Nakon tate, se redaju ujaci, strine, bratići, konobari, parking čuvari i svi ostali koji žele plesat sa njom, nakon plesa se podizanje čaše i zdravica.

Tokom početka noći, djevojka nosi ravne cipele, koje tokom noći zamijenjuje sa štiklama (žena ne), i njezina kuma ili sestra joj predaje zadnju igračku, koja je obično lutka ili neko plišano stvorenje. Sa tim detaljima, ona prestaje biti dijete. Cijela ceremonija se priprema skoro godinu dana unaprijed, i upoznao sam par djevojčica od 12-13 godina koje jedva čekaju tako nešto. Vjerovatno zbog toga što se tog dana stvarno osjećaju kao princeze i to je baš njihov dan. Nekoliko članova je upleteno, osim roditelja, tu je kuma i vjerovatno osoba koja je angažirana za organizaciju svega. Svi uzvanici dobivaju pozivnice i broj je uglavnom ograničen zbog klope i mjesta u dvorani.

Djevojku prate 4 lika koji se zovu Chambelani (jed. Chambelan ~ čambelan). Uz nju su uglavnom tokom cijele noći te plešu sa njom u nekoliko navrata. Chambelani mogu biti bratići, prijatelji ili profesionalci.

Par slika kako je to izgledalo:

 
Komentiraj

Objavio dana 19/07/2010 u Monday report, Za, Život

 

Monday report

Probuditi se sa suncem na prozoru, na početku novog radnog tjedna je baš ugodno. Iako se to brzo promijenilo kada sam se probao otuširati. Inače zbog štednje vode u našem naselju, pošto je veliko, nam gase vodu nasumično navečer, ne svaki dan ali uglavnom svaki. I to traje od cca 22-05h, no još nije došla od jučer.

Kako grad ima ozbiljnih problema sa vodom, te su ovakve akcije učestale u gradu. Nadam se da će sada ova kiša malo napuniti rezerve te da nećemo ostati bez vode ove godine kako su najavili.

Nova prometna pravila u gradu

Roxanne put on the red lightIako u ovom postu neću puno pisati o prometnim pravilima i užasnim vozačkim iskustvima meksikanaca, jutros su na vijestima obavijestili narod da je u gradu planirano postavljanje 500 posebnih zebri za prijelaz ceste, od kojih je tek 150 aplicirano. Zakon kaže da ukoliko se vozač nađe usred tog područja za vrijeme crvenog svijetla, ili je prošao kroz žuto/crveno svijetlo te se našao tamo, bit će kažnjen. Da bi izbjegli optuživanje idiota da su ga prevarili, policajac će slikati vozilo te imati sliku kao dokaz za kaznu. Kazna će biti u vrijednosti od 500 pesosa (220kn).

Inače je totalni običaj ne poštivati crveno i u semafor se prolazi dog god oni sa druge strane nisu krenuli. Što dovodi samo do jednog, kaosa, svi ulete u semafor, i onda si je** mat** i trube, a svi prolaze kroz crveno. Čak je i zabavno to gledati osim ako se nalazite u autu i trudite proći kroz semafor.

Kiša, poplave, primitizam i 3mj kiše

Poplave koje su uzrok uragana Alex i dalje hara na području Nuevo Leona. I iskreno, situacija je stvarno gadna, ne bih to poželio nikome. Voda do krova, blato, struja i plin isključeni. Definicija kaosa, doslovno. Na sreću nema žrtava kao što se u sličnim situacijama može očekivati, no materijalna šteta je ogromna, i trenutno se u cijeloj republici prikuplja pomoć kao pelene, voda u bocama i slično.

Iako se protiv prirode teško boriti, posljedice ovakvih situacija u meksiku su još gore zbog jednog razloga. U Meksiku naime nema previše pravila oko toga gdje se može graditi a gdje ne. Puno kuća, ako to možemo nazvati kućama je sagrađeno na područjima koje nisu namjenjene gradnji zbog toga jer se nalaze na brdu te je teren nestabilan, ili se nalaze u uvalama kuda je davno prije prolazira rijeka.

Slična situacija se desila prije par godina u saveznoj državi Tabasco. Ljudi grade i kupuju kuće u nizinama u kojima postoji mogućnost od poplave ukoliko dođe do većih padalina. Agencije prodaju te prostore sa forama da “već 100 godina tamo nije bilo rijeke”, no gdje je jednom prošla rijeka, proći će opet. U rijetkim situacijama se to područje pripremi kako bi trebalo sa posebnim odvodima da bi se izbjegle takve situacije.

Galerija slika iz Nuevo Leona: Diego Huerta

 
Komentiraj

Objavio dana 12/07/2010 u Monday report, Život