RSS

Arhiva Kategorije: Hrana

Svi postovi vezani za hranu

Susret Hrvata (i ostalih balkañerosa) u Meksiku. Šifra: Dernek

Da ne bude “niste rekli na vrijeme”, poznat je datum i mjesto novog susreta ‘Rvata u Meksiku.

Ovaj put susret je zakazan u ugostiteljskom objektu u centru glavnog grada datuma 12.02. u 15h. Bilo bi jako dobro, da ako se već niste najavili a planirate doći, sami ili sa svojom obitelji, da se najavite dal kod mene ili na facebook grupu.

Susret će se održati u pizzeriji/baru “Dugo” koja se nalazi u ulici Copenhague 4, Col. Juarez, Zona Rosa (prekoputa hotela Marriot).

Evo i na mapi, za svaki slučaj

Pa, ako dolazite, nije bitno dal ste turisticki ili zivite ovdje, prođite, bit će fora.

Vidimo se!

Oglasi
 
1 komentar

Objavio dana 17/01/2011 u Hrana, Za, Život

 

Sveta Tri Kralja

(Los Reyes Magos) Je jedan od dobro slavljenih blagdana u Meksiku. Osim što djeca primaju darove, jer ako ste me čitali prije, znate da ovdje djed mraz ne donosi poklone, već to čine Tri Kralja, zašto? Pa zato jer su 3, pa trgovine igračaka prodaju 3x više. Tako ovih dana vlada luuudilo u trgovinama, svi veći lanci su osposobili velike šatore u kojima prodaju samo igračke. Rade se liste poklona, brutalno. Roditelji klasika, taman su ovaj mjesec platili zadnju ratu poklona od prošle godine. Idemo po novi kredit na 12mj bez kamata.

Osim tradicionalnog igračka-shoppinga, tu je i onaj obiteljski štih. Obitelj se skupi kod nekoga, i onda se jede Rosca. Rosca je slatki kruh pokriven suhim voćem, i okruglog je oblika. Ima ih u raznim veličinama, i sa raznim dodatcima. No ona klasična ima to voće i unutra ima kao komadiće badema.

Veoma fino moram priznat jer se osim toga, pije i topla čokolada (iako se radi zapravo o našem kakau) ili kava. No osim same rosce, unutar svakog kruha se nalaze mali plastični čovječuljci. Ako ga dobiješ u svojoj porciji ili naiđeš na njega prilikom rezanja rosce (svatko reže svoju porciju), onda moraš sudjelovati u organizaciji sljedećeg obiteljskog derneka.

Obično to budu Tamales (pasirani kukuruz u listovima kukuruza) ili neka roštiljada. U našoj obitelji prijete svima koji dobiju tog malog čovječuljka no rijetko bude išta od toga. Tako da i nije tolko strašno.

Također, klinci pišu pismo kraljevima sa svojim željama, i dal su bili dobri. To pismo se zakači na balon i pošalje u nebo. Jučer je bio kaos na cestama, iako su još uvijek kao blagdani, jer su svi žurili po zadnje igračke, knjige, slatkiše itd…

 
2 komentara

Objavio dana 06/01/2011 u Hrana, Za, Život

 

Post novogodišnji odmor

Iako je plan bio odmoriti se, Staru godinu smo proslavili na plaži, svega 750km od glavnog grada. Prvi put u povijesti, odlučili smo otići na more u obiteljskom štihu. Oko 24 članova curine obitelji, u 5 auta smo se uputili u saveznu državu Colima, gdje se izretnala jedna kuća na plaži.

Put je bio dosta naporan iako zanimljiv, jer se prolazi kroz različito prirodno okružje, te je malo hladno, pa malo vruće itd. Cijeli road trip u odlasku je trajao oko 11h, jer smo išli po malo duljem putu, da bi zaobišli državu Michoacan, em zbog malo više cestarine (no kraćeg puta), a i zbog toga što tamo trenutno vlada rat sa narcosima i prije malo su se poubijali sa policijom. Iako je autoput sigurniji i prolazi svega 2h kroz tu državu, nismo htjeli riskirati, kako su išle žena i djeca sa nama itd..

Odmor

Iako je plan bio odmoriti se, nakon tolkog puta, potrebno je puno više dana od ukupno 5 kolko smo bili da se odmorimo. Kako nas je bilo stvarno puno, spavali smo na krevetima na napuhavanje, dok smo se cura, pas i ja smjestili u naš šator koji uvijek ide sa nama. Bilo nam je veoma komotno sa obzirom da je bilo jako vruće.

Kako su išle sve curine tetke, sa djecom i unucima, svaka je bila zadužena za svoj čopor djece da ih nahrani ujutro, jaja i grah su klasičan meksički doručak, dal sa kruhom ili tortiljom. Ovo je veoma uobičajeno za meksičke obitelji kada idu na tako veće izlete zajedno. Uvijek se nosi hrana i piće za sve i jede se negdje u letu, jedino što vam treba je nešto toplo da zagrijete tortilje i izmješate par jaja. Ovako je to izgledalo kod nas prvi dan dok smo još bili u jednoj privatnoj kući, prije odlaska na more.

Obiteljski pacijenti

Ako ste ikada putovali u grupama, onda znate da ako ne postoji neki fixni plan, da je dosta teško sihronizirati se sa svima, jer svatko ima svoje gušte dal je pitanje hrane ili posjeta nekih znamenitosti. Tako su sa nama bile dvije osobe, kako ih se ovdje naziva “fresita”, tj fini. Tako im je riba koju smo jeli svega 20m od plaže bila preskupa, pa im nije pasala usluga, jer su kasnili sa izradom svega. No ne shvaćaju da nismo jeli u nikakvom restoranu, već u malom privatnom obiteljskom restorančiću, sa improviziranom kuhinjom, te da ni bolji restorani ne mogu izbacit 25 obroka u 10minuta.

Tako smo kod dolaska nazad u rezidenciju, imali diskusiju od 3 sata, sa dvojicom genijalaca i njihovim obiteljima koji nisu mogli shvatiti o čemu se zapravo radi i uporno tvrdili svoje. To je onaj tip osoba koji glume finjaka, a platili bi kikiriki, znate takve, ima ih svuda.

Klima i ljudi

Klima je bila umjerena, nekih ugodnih 28C, tako da nisam niti izgorio, što je običaj kada idemo na plažu. More je bilo isto ugodno, ni prehladno ni pretoplo. Iako zbog otvorenog mora nismo mogli ići puno u more, jer je struja veoma jaka. A kako me jednom struja odvukla u Acapulcu, to iskustvo ne želim ponovit nikako. Tako se nas par muških držalo ruba i uživalo u jakim valovima.

Ljudi u tim malim gradićima su totalno drukčiji od chilango-sa (chilango=stanovnik glavnog grada). I sa razlogom ih nitko ne voli, a bome ni ja, što ste mogli skužiti iz mojih postova, mislim da se slično može usporedit kada vidite purgera u dalmaciji. Ljudi u tim malim gradićima i selima su smireniji, nisu bahati i puno puno su ljubazniji od onih u mexico citiju. Kako ih ovi iz glavnog grada tretiraju kao obične seljačine, nije ni čudo da ih nitko ne voli.

U Colimi, je isto tako i jedan vuklan, koji je aktivan, i svako tolko se može vidjet užareni vrh i dim. To je onaj sa sivim vrhom od pepela hehe.

Sve u svemu je bilo dobro, vjerovatno ćemo opet ići svi zajedno za nekih 10 godina, ali smo se ljepo zabavili i tih par nesuglasica nije poremetilo odnose između nikoga.

 
Komentiraj

Objavio dana 05/01/2011 u Hrana, Klima, Život

 

Božićna večerica (frendovi)

Ovo je jedan od onih trenutaka u godini koje jedva čekam. Svako godine, tjedan dana prije Božića, curino društvo iz srednje, imaju običaj da se druže. Ja sam se vrlo brzo prilagodio takvim običajima, jer se jede, pije i dobro zabavi. Svake godine je u nečijem stanu, a ove godine je to bilo kod nas.

Svatko ima zadatak da donese/napravi nešto. Tako smo mi morali napraviti paštu, gdje je cura radila “a la poblana” (sa zelenim poblano čilijem i kuruzom) a ja sam radio klasičnu carbonaru. Naravno da je moja carbonara pobijedila, tj da se ekipa tukla za porciju. No dobro, glavno jelo je bila “pastel de carne” (mesna torta). No kako svake godine jedemo skoro pa isto (lik koji to radi forsira svake godine to jer samo to zna). Drugi su trebali donjeti sokiće i gazirano, neki alkohol, a oni ostali grickalice i desert.

Bilo nas je jedno 10tak pozvanih u točno 18h. Naravno, po meksičkom vremenu, ekipa je kasnila 2.30h, iskreno fijasko, bio sam spreman počet jest sam. Al hajde pojavili su se skoro pa svi, i krenulo se u gozbu. Ja sam poskidao jedno 100 video spotova svega i svačega, za svačije gušte, i to smo vrtili na telki, svako tolko je uletio koji pornić čisto onako iz zajebancije, no kako se već uvelike cugalo u to vrijeme, bilo je super prihvaćeno. Zajebant, kažu.

Sve u svemu, super provod, meni taman da malo smirim živce od nedavnog proloma živaca.

Kaj ti treba kompa?

Ono što je super u meksiku je da na svakom uglu skoro imate neku “agenciju” za evente. Kažem “agenciju” jer se zapravo radi o nekoj rupi gdje ljudi rentaju sve živo za evente. Neki su veći neki manji, ali uglavnom svi mogu pokriti jedno 50tak osoba. To i nije tolko malo sa obzirom da nude stolice, stolove, one pokrivače u bojama za stolice, stolnjake u 43 boje, svijeće, tanjure i čaše raznih oblika, konobare, muziku i ostalo. Kako su u meksiku obiteljske fešte od 20-30 osoba na dalje. Ovo je fin i unosan posao.

Tako sam rentao 6 stolica i jedan stolić za 1 dan, 40kn. Više nego superiška haha.

Papica

Ovdje se Božićna večer slavi 24.12. i to pada na ovaj petak. Tako da ćemo svi kod bakice fino na proslavu. Ovo je stvarno jedan od mojih najdražih blagdana, u smislu gozbe haha. Već je dogovoreno da će bit puranče i “noga” kako oni to zovu, tj svinjski but. I za mene i baku (kako nitko drugi ne voli) -bakalar. No ovdje se nažalost ne priprema na način na koji u hr, znači onako u obliku patea ili paštete, već se radi juha, pa onako više kao neki “ceviche”. Kako će nas biti oko 25-35, trošak će biti vrlo mali. Mislim da je najveći trošak sokovi tipa vodka, torres 10, i bacardi kojeg iskreno ne volim.

Bilo kako bilo, do 1.1. ću dobit jedno 10kg.

 
Komentiraj

Objavio dana 20/12/2010 u Hrana, Za

 

Tekma

Evo za par sati je famozna finalna tekma aktualnog svjetskog prvenstva, za koje su me iznenadile većina momčadi. Nisam neki nogometni fanatik, i ne pratim ga tako često, no postoje utakmice koje se isplati pogledat. Iako je Meksiko na ovom prventsvu pokazao malo života i iskreno, iznenadio većinu meksikanaca svojom igrom, nije daleko dogurao. Al su bar otišli na svjetko, ne kao naši mamlazi. Al dobro, imalo se tu puno ostalih momčadi za koje se moglo navijati.

Iako je još uvijek oblačno ne pada kiša, tako dolazi neko društvo na doručak u podne, pa ćemo onda pogledati tekmu, a kasnije, tko zna, ako netko donese vopi, možda se to veselje i produlji. Pošto malo koji meksikanac zna gdje je Nizozemska, na ovom prvenstvu će za njih navijati, jer ih španjolci ne vole (ok, mislim da španjolci mrze sve latince), pa tako neće dobiti podršku meksikanaca. Fer.

Klasičan vikend doručak

ChilaquilesU prosječnoj meksičkoj obitelji, za doručak se doručkuju chilaquiles (čilakillers kako ja kažem). To su u principu pržene tortilje u obliku trokuta, koje se serviraju pokrivene zelenom (može i crvena kao na slici) pikantom salsom (od zelenog paradajza i malih paprikica), na to se posipa svježi sir. Također se jede sa jajima napravljenim po guštu. Ja nisam neki preveliki fan tih čilakillersa, no kakav bi to bio rvat ako bi odbio hranu jel.

CecinaMi ćemo danas to malo pojačati sa cecinom (sesina). Cecina je goveđe meso koje je dobro usoljeno, i ostavljeno na suncu, vjetru, dimu da se dobro osuši. Također postoji i cecina enchilada (Sesina učilana) koja je crvenkaste boje jer je okupana u chiliju, isto jako fino.

Kao što sam već rekao, vikendom su obiteljski doručci, i uglavnom dosta kasni, oko 11-12h, dok se cijela familija ne skupi. I uglavnom su dosta obilni, jer bi vas trebali zasititi do popodne, pošto se ruča isto puno kasnije, oko 16-17h popodne.

 
Komentiraj

Objavio dana 11/07/2010 u Hrana, Za