RSS

Arhiva Autora: Andreja

»Festival de Comunidades Extranjeras en Querétaro«


Malena, ali moćna skupina Hrvata koja živi u Meksiku odlučila je po prvi puta u povijesti Hrvatske predstaviti našu zemlju na »Festivalu stranaca«, koji će se održati od 3. do 5. lipnja u meksičkoj državi Querétaro, tj u glavnom gradu Santiago de Querétaro.

‘Festival stranaca’, kako smo ga mi nazvali, u  pravilu obiđe više od 50.000 posjetitelja, a s obzirom na to da je Meksiko tržište od ‘samo’ 120 milijuna ljudi, smatramo da je ovo izvrsna prilika da prezentiramo Hrvatsku u najboljem svijetlu i stanemo uz bok Europskim i ostalim svjetskim državama, učesnicama festivala.

Zapravo, pravi cilj ovog festivala je upoznati Meksikance s kulturom i tradicijom zemalja i naroda čiji pripadnici žive i rade u Meksiku. Broj sudionika ovogodišnjeg festivala ograničen je na 50 zemalja. Svaka zemlja koja će sudjelovati na festivalu dobiva štand gdje će predstavljati svoju turističku, kulturnu i gastronomsku ponudu.

Glavni začetnik spomenute ideje je Vlaho Bokun, koji se prije 17 godina u Querétaro, Meksiko doselio iz Dubrovnika zbog svoje ljubavi prema jednoj Meksikanki. Uz Vlahu i mene, veliku ulogu u organizaciji hrvatskog nastupa imat će i Jasminka Maligec, Davor Peić, Vlasta Bertapelle, Dora Dubravec i Dragan Skočić. Zanimljivo je da smo se svi (osim studentice Dore) doselili tu iz ljubavi prema nasim Meksikancima.

Vjeruje se da u Meksiku živi i radi oko minimalno 200njak Hrvata, mada o tome ne postoji precizan podatak. Naime, četrdesetak naših ljudi je na popisu tamošnje hrvatske konzulice Laure Del Campo Stete, dok je dodatnih 136 lani zatražilo neku formu dokumenata za dulji boravak u Meksiku.

Voljela bih naglastiti i iz sveg srca se zahvaliti određenim ljudima i organizacijama koje su našu ideju poduprli:

  1. Hrvatska Turisticka Zajednica u New York-u (Andreja Cvitković)
  2. Turistička zajednica Zagreba i Dubrovnika
  3. Matica iseljenika u Splitu (Branka Bezić)
  4. Hrvatsko veleposlanstvo u Washingtonu
  5. te nekolicina pojedinaca koja vjeruje u naš projekt i pomažu nam na razne načine, a oni su Tia Franić, Hrvoje Hrženjak, Marija Caharija, Martina Anđelić, Denis Orlić, Nikolina Jelić, Tomislav Marinović, Jadranka Osojnak i da ne zaboravim spomenut moju mamu Stanku Marinović, što nam skuplja promo materijale u Hrvatskoj i brine se da paketi sretno stignu u Meksiko.

Dobivene promotivne materijale namjeravamo izložiti i dijeliti. Ujedno pozivamo i druge hrvatske institucije i tvrtke da razmisle o budućem izlaganju svojih proizvoda na ovakvom festivalu budući da je sad prekasno da sudjeluju, a ovim aktom nam se otvaraju nova potencijalna tržista.

Na ovom linku se može vidjeti kako je lani izgledao festival:  http://www.youtube.com/watch?v=JHmKb0SY_ww

Puno hvala svima Vama koji nas podržavate, vjerujete u nas, zaljubljenike u Hrvatsku i svoje Meksikance. Svaka potpora je hvale vrijedna i potrebna nama amaterima festivala. Muchas gracias a todos.

 
5 komentara

Objavio dana 20/05/2011 u Život

 

Volim, ne volim

Meksiko i moja dosadašnja iskustva. Hmmm, gdje da počnem?

Meksiko je velegrad prepun kontradikcija. Istovremeno ga voliš ili ne voliš. Nema sredine.

  • Voliš ga zbog tople klime,  svježeg i raznovrsnog voća i povrća od kojih pola još ni ne poznajem jer ih mi nemamo, te općenito meksičke hrane (tortille, tacosi, enchilade, buritosi, te meni veoma dragi chicharrón…), zbog preko stotinu muzeja koje možeš razgledavati samo u glavnog gradu, mnogih  pješčanih plaža i nebrojenih prirodnih ljepota koje možeš posjetiti;  npr. Imaju šumu prepunu leptira, imaš mogućnosti plivanja s delfinima ili gledati kitove iz blizine, što se ne može bilo gdje u svijetu, pa zbog prekrasnih piramida koje valjda svaki grad/selo ima i njihovog  bogatog kulturnog naslijeđa, te ostalih neobičnosti koje ću spomenuti u jednom od svojih sljedećih tekstova.
  • Što se tiče one, negativne strane, uglavnom ga mi, recimo ‘Europljani’, ne volimo zbog beskonačnog prometa i konstantnih gužva, da li u busevima ili metrou, u dućanu ili na placu. Ipak nije lako smjestiti cca 23 milijuna ljudi na jednu te istu površinu. Kako ja dolazim iz Zagreba u kojem živi otprilike milijun ljudi i uvijek sam znala kukat kako je stalno gužva u autobusima i tramvajima…e pa sad mi je ipak bolje samo šutit. Njihov promet se može usporedit s džunglom, naime, da bi došli do vozačke svega trebaju platiti svega par stotina pesosa i nije im obvezno da voze sa instruktorima vožnje, tako da nije ni čudo da zastaneš nasred križanja i ne možeš se pomaknut skoro 10 minuta, i naravno nema pravila desne strane. A ti redovi ne prestaju ni u dućanima, ni na parkiralištima niti ulicama. Nekako mi se čini da kad izađem iz stana uvijek negdje stojim u redu i tome nigdje kraja. U biti najbolje je kad su praznici i mnogi ljudi odu na svoje vikendice u susjedne gradove i grad je onda relativno normalan.
  • Također jedna od negativnih strana su potresi, kriminal i siromaštvo, ali oni ima svoju posebnu priču i nažalost najlošije vijesti uvijek nekako dopiru prve u novine iz kojih onda nase obitelji čitaju najgore vijesti o državi gdje su im djeca.

Što se tiče potresa, ja u svojih 18 mjeseci što živim tu, jos srećom nisam niti jedan osjetila i nadam se da neću, dok s druge strane su oni vrlo česti u Meksiku. Ali je također zanimljivo da kad prolaze kamioni naše dvije fotelje i krevet u stanu, koji su na strani ulice se uvijek malo tresu, tako da nikad ne znaš je li potres ili kamion hehehe

U vezi s kriminalom, mislim da tu nema nikog tko barem jedan put nije bio na bilo koji način pokraden. Recimo meni su, bas na dan odlaska u Hrvatsku lani, provalili u stan, ali srećom, vjerujem da kad su vidjeli spakirane kofere da su požurili da mi ne naletimo na njih tako da su samo uzeli laptop od mog Meksija. Tako da dosad još nisam imala nikakvih negativnih iskustava osim te jedne provale. Sumnjam da će se ponoviti u istom stanu jer su provalnici ušli s krova, a sada imamo i na krovu nova vrata, no neću nas coprati.

Siromaštvo je još jedna kontradiktorna karika u Meksiku, naime, koliko čujem od samih Meksikanaca, najsiromašniji ljudi ne bi radili u tvrtkama za nekoga niti da im se ponudi posao  budući da mogu lijep novac zaraditi žicajući na ulicama, jer ipak tu ima  23 milijuna stanovnika i ultra bogatih meksikanaca koji će uvijek baciti koji pesos u ruke onih koji prose na svakom uglu. Recimo, ako ste bijele kože, privlačit će te više pažnje i još će vas više tražiti da im udijelite nešto pesosa jer smatraju da ste bogati samim time što živite tu u Meksiku.

  • Voljela bih još na kraju teksta samo istaknuti da svakako provjerite račune u restoranima i kafićima, jer recimo meni se svaki, ali bas svaki put dogodilo,  kako se često družim sa strancima, da nam na kraju naplate 5-6 piva koje nismo ni naručili. Uvijek imati oprez i provjeriti račun prije plaćanja jer su tu najcešće prevare, a ionako je red da se konobarima plati 10% za njihovu uslugu.

Uglavnom sretno ukoliko dolazite u Meksiko živjeti ili samo u posjetu, zbog posla, ljubavi, turizma ili bilo kojeg drugog razloga, uopće ne sumnjam da će vam to bit dosas najbolja i najluđa životna avantura.

 
Komentiraj

Objavio dana 25/04/2011 u Život