RSS

Novogodišnje piskaranje

22 velj.

Nisam već dugo napisao jedan generalni post, uglavnom su svi ciljani. No evo petak je, popio sam prvu jutarnju kavu, još ih je puno na putu. Uz zvukove Phat Phillie i super radija http://radio808.com/ polako se spremam za zadnji kao radni dan u ovom tjednu, iako znam da to neće biti, no petak ima neki posebni žar i iskreno puno se bolje osjećam petkom nego recimo utorkom – koji je postao novi ponedjeljak.

Puno toga se izdešavalo u zadnjih par tjedana, što privatno, što poslovno, što društveno, pa ću lagano probat proletiti kroz sve.

Susret sa Amabasadorom

Nedavni susret sa Ambasadorom u sklopu njegovog službenog posjeta Meksiku je prošao ugodno i ne toliko političko nastrojen, iako to nije ni bila poanta susreta. Ambasador i njegova žena su baš simpa. Ozbiljnost je na razini, sasvim razumljivo, no postojala je i doza humora i opuštenosti. Nažalost nisam mogao posvetiti puno vremena na njega, kao ni on na mene, jer je na susretu bilo još ljudi koji su imali pitanja te htjeli biti u njegovom društvu.

hrvati-u-meksikuSlika nas koji smo mogli doći, susret usred tjedna je mnogima otežao dolazak.

Za one koji neznaju, Hrvatska nema službeno predstavništvo u Meksiku, te smo toga podležni ambasadi u Washingtonu za sve konzularne poslove, koja je odgovorna ne samo za meksiko već i za još neke države u srednjoj americi. Pohvaili su našu malu zajednicu i naš rad i trud na tome da se formira jedna cjelina nas koji smo tu, i dopala mu se ideja kako svi novo pridošli hrvati imaju “klub” u koji se mogu ubacit kad se nađu u potpuno novoj okolini, što za većinu zna biti malo teško na početku.

Jedna od tema koje smo htjeli vidjeti sa Ambasadorom, je koliko nas mogu podržati sa idejom da sudjelujemo na jednom turističkom festivalu koji se održava u lipnju svake godine u Mexico Citiju u trajanju od par tjedana. Ovo nije jedini turistički festival na kojem Hrvatska neslužbeno sudjeluje. Svake godine u državi Queretaro se održava mini festival u trajanju od 3 dana, na kojem sam osobno sudjelova prije par godina. Cilj nam je sakupiti što više resursa i dospjeti na ovaj mega festival jer mislimo da ima potencijala promovirati Hrvatsku kao turističku destinaciju i u dalekom Meksiku.

Family

Evo, prošlo je već skoro 5 mjeseci od kada sam sretno oženjen za moju meksikanku. Sa obzirom da smo živjeli zajedno od kad sam došao u meksiko, nije se puno toga promijenilo. Moram priznat da je većina moje nove familije očekivala da smo trudni pa da se zato ženimo tako “iznenada”, nekako su bili razočarani iako sa druge strane sretni. Taj brak su očekivali već dugo, iako pola familije živi u “grijehu” što nije uobičajeno za meksiko.

Mali meksirvat će pričekat još neko vrijeme, jer za sada postoje drugi prioriteti, no definitivno je negdje u planu, no za sada nemamo neki plan. Naš plan naravno nije u planu familije, koja onako diskretno vrši pritisak da se “riješimo” i toga. Naime njima je imat dijete nešto sasvim pasivno, i cijela familija sudjeluje u tome, djeca se uglavnom ostavljaju bakama i tetkama na čuvanje, dijete raste sa ostalih tisuću bratića i sestrična. Predivno jelda? Jok.

Ono što mi se sviđa je što me sada svi klinci zovu tio (stric), sestričine po zakonu me zovu hermano, i nekako sam puno bliže familiji i nekako me više drže kao svoga. Od početka su me prihvatili super, no veza je nekako postala puno jača i drago mi je zbog toga.

Druženja

Ono što mi sve više fali, i nakon evo skoro 7 godina ovdje su ta druženja. U hr sam navikao dosta često biti kod nekoga, ili društvo kod mene, naručimo pizzu, gledamo trash filmove, zajebancija i ostalo. Iako su meksikanci poznati da se znaju dobro zabaviti, moram priznat da se takve zabave uglavnom svode na odlaske u razne barove, potrošnja ogromne love na cugu i ostalo.

Druženja na kakva sam ja navikao, ovdje se realiziraju uglavnom kao obiteljski rođendani, sprovodi (nisam u mom cijelom životu bio na tolko sprovoda kolko ovdje u par godina, grozno) i razne godišnjice nečega. Neznam dal se radi samo o mom krugu prijatelja koje imam ovdje, ili su to baš jedne od razlika koje su ovdje… Život ovdje je jako ubrzan, svi nekamo žure, kao rade nešto vamo tamo (čudno za meksiko kakvog znamo iz filmova jelda?).

Neznam, obuzmem se poslom pa jednostavno ne razmišljam o tome, niti ne volim forsirati kakve susrete čisto da mogu reći da sam bio tamo. Al definitivno moram nešto poduzeti jer ovo se polako pretvara u ludilo i previše toga mi se skuplja trenutno. Brijem da ću kupit roštilj i počet radit roštiljade vikendom i tako moram izperfekcionirati izradu čevapa. I tako je vrijeme trenutno ovdje odlično!

Osobni ciljevi, mete i ostala sranja

Prošle godine mi je bio osobni cilj skinut što više kila, došao sam do svog rekorda od 106kg, vizualno se nisam vidio baaaš tolko nabildan salom, ali sam se osječao grozno. Za nekoga tko 80% dana provede sjedeći i buljeći u ekran – ne samo da uzgajam kile već i moja leđa su me ubijala navečer ko da imam 100 godina. Tako sam zahvaljujući mom super burazu (tener u Triatlon klubu Zrinski) odlučio nešto poduzeti, i u 8mj sam intezivnim treningom te kontrolom prehrane uspio skinuo oko 15tak kila, tako da sam sada sa 90kg lagan ko perce haha. Ne moram ni reći da se osjećam puno bolje i da imam viška energije.

Ove godine, pasivna meta je nastaviti plivat što više mogu i zadržati ovu figuru, ljeto se bliži jel hehe. Ove godine nemam neke fiksne mete. Ovo će biti godina štednje jer imamo neke planove za sljedeću godinu o kojima neću još jer ni sami neznamo točno šta i kako. Ostvariti još više (uspješnih) poslovnih kontakata. Godina je počela izrazito dobro, nadam se da će tako biti i ostatak godine.

Eh da, nadam se da ću proširiti krug prijatelja, ovdje mislim na meksikance a možda i na kojeg domaćeg. Aktualni frendovi su mi super i drago mi je da ih imam, no mislim da imam kapaciteta za još nešto. Naći pravog prijatelja je svugdje teško pa tako i u meksiku, ne tražim da smo bff, no nekako se sada osjećam da se nemam kome izlajat, il kad razmišljam što bi se desilo ako se pretvorim u Dextera preko noći kad mi se nakuha toga. Nisam očajan, al osjećam da mi to fali i svjestan sam toga. Mora da se radi o nekoj pasivnoj depri jednog imigranta haha.

Import Export

Trenutno sam u procesu čekanja (već 3mj, fakat se oteklo) na stalni boravak kojeg sam uspio dobiti nakon 4 godine na radnoj vizi. Kako sam radnu vizu zatražio na bazi posla, a ne braka jer tada nisam jos bio u njemu, mogao sam promijeniti moj status. No to traje i traje i traje… Inače proces traje kao mjesec dana max, ali se oteglo.

Broj ljudi koji me kontaktirao sa područja ex yuge je porastao za 500% zadnjih par mjeseci. Potpuno sam svjestan da je situacija u hrvatskoj i balkanu totalno u kurcu i da se ljudi snalaze kako mogu. Popularnost facebook stranice o napuštanju hrvatske govori sve. Uglavnom svu ekipu koja me kontaktira zanima dal ima posla u njihovoj struci i kolke su cca plaće. U ovom postu sam pokušao više manje dočarati što je potrebno da se snađete u meksiku, nije 100% vodič ključ u ruke ali vjerujem da može pomoći.

Nažalost nitko vam ne može garantirati uspjeh u meksiku (niti igdje), i potrebno je imati i dosta sreće. No sa druge strane treba bit ambiciozan, skupiti dovoljno volje i živaca za svu papirologiju etc. Osobno se trudim odgovoriti detaljno svakome i ne ubiti mu snove, no sa druge strane biti realan i pripremiti ih što mogu očekivati.

Znam da bi bilo idealno da mu kažem da ga posao čeka ovdje, no sa tolko sirotinje i u meksiku, ne mogu reći da ovdje teče med i mljeko, ali posla ima, kao što sam u navedenom postu napisao sve ovisi kakve ste struke i kolko ste snalažljivi i naravno što očekujete od svega toga. Moj je kontakt razbacan po raznim forumima i stranicama koji se tiču meksika i vjerujem da svi koji mi pišu moraju priznat da su dobili odgovor u nekom razumljivom vremenu. Stoga ako ozbiljno razmišljaš doselit i imas neke before-trip pitanja, slobodno piši.

Ono što me počelo živcirati u zadnje vrijeme je što me sve više i više ljudi pokušava ubaciti u neki svoj privatni biznis kroz lance prodaje, razne piramide i biznis koji obećava “gomilu para” i žele taj svoj aka biznis proširiti i na meksiko – putem mene. Što je najbolje od svega, ta ista ekipa niti ne planira doselit u meksiko, ili bi voljeli jednog dana tj nikad. Tako da ako je to jedino što te zanima i zbog toga me planiraš kontaktirat, uštedi nam vrijeme i nemoj.

Ako ovo čitate danas, onda uživajte u ostatku petka i ugodan vikend :=)

 
1 komentar

Objavio dana 22/02/2013 u Život

 

Jedna odgovor na “Novogodišnje piskaranje

  1. Netko u hermosillo

    06/06/2013 at 15:11

    Prvi put sam dosao u Meksiko iz Sibenika u 1994 u Hermosillo Sonora. Sada zivim na relaciji Hemosillo – Phoenix USA. Imam 33 god. Ovo sve sto si ti napisao je istina. Meksiko nenapreduje ne zbog lose ekonomije nego zbog ponasanje naroda. Hermosillo je blizu Americi ali ovdje niko nezna engleski, tako da ti to daje doznanja koliko meksikanci vole da napreduju. Odi bilo gdje u hrvatsku vecina omladine znace barem jedan drugi jezik a pogotovu engleski. Oni sto zive van velikih gradova neznaju cak ni gdje se evropa nalazi. Meksiko volim jer sam navikao, a za one koji tek dolaze bit ce im veliki sok I izgledace im meksiko kao velika ciganija. Ogromna je nemastina I fukarski se zivi, govorim za vecinu. Davore podemos platicar por el face. Dios y croatas

     

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s