RSS

Mjecečni arhivi: Siječanj 2011

Sveta Tri Kralja

(Los Reyes Magos) Je jedan od dobro slavljenih blagdana u Meksiku. Osim što djeca primaju darove, jer ako ste me čitali prije, znate da ovdje djed mraz ne donosi poklone, već to čine Tri Kralja, zašto? Pa zato jer su 3, pa trgovine igračaka prodaju 3x više. Tako ovih dana vlada luuudilo u trgovinama, svi veći lanci su osposobili velike šatore u kojima prodaju samo igračke. Rade se liste poklona, brutalno. Roditelji klasika, taman su ovaj mjesec platili zadnju ratu poklona od prošle godine. Idemo po novi kredit na 12mj bez kamata.

Osim tradicionalnog igračka-shoppinga, tu je i onaj obiteljski štih. Obitelj se skupi kod nekoga, i onda se jede Rosca. Rosca je slatki kruh pokriven suhim voćem, i okruglog je oblika. Ima ih u raznim veličinama, i sa raznim dodatcima. No ona klasična ima to voće i unutra ima kao komadiće badema.

Veoma fino moram priznat jer se osim toga, pije i topla čokolada (iako se radi zapravo o našem kakau) ili kava. No osim same rosce, unutar svakog kruha se nalaze mali plastični čovječuljci. Ako ga dobiješ u svojoj porciji ili naiđeš na njega prilikom rezanja rosce (svatko reže svoju porciju), onda moraš sudjelovati u organizaciji sljedećeg obiteljskog derneka.

Obično to budu Tamales (pasirani kukuruz u listovima kukuruza) ili neka roštiljada. U našoj obitelji prijete svima koji dobiju tog malog čovječuljka no rijetko bude išta od toga. Tako da i nije tolko strašno.

Također, klinci pišu pismo kraljevima sa svojim željama, i dal su bili dobri. To pismo se zakači na balon i pošalje u nebo. Jučer je bio kaos na cestama, iako su još uvijek kao blagdani, jer su svi žurili po zadnje igračke, knjige, slatkiše itd…

 
2 komentara

Objavio dana 06/01/2011 u Hrana, Za, Život

 

Post novogodišnji odmor

Iako je plan bio odmoriti se, Staru godinu smo proslavili na plaži, svega 750km od glavnog grada. Prvi put u povijesti, odlučili smo otići na more u obiteljskom štihu. Oko 24 članova curine obitelji, u 5 auta smo se uputili u saveznu državu Colima, gdje se izretnala jedna kuća na plaži.

Put je bio dosta naporan iako zanimljiv, jer se prolazi kroz različito prirodno okružje, te je malo hladno, pa malo vruće itd. Cijeli road trip u odlasku je trajao oko 11h, jer smo išli po malo duljem putu, da bi zaobišli državu Michoacan, em zbog malo više cestarine (no kraćeg puta), a i zbog toga što tamo trenutno vlada rat sa narcosima i prije malo su se poubijali sa policijom. Iako je autoput sigurniji i prolazi svega 2h kroz tu državu, nismo htjeli riskirati, kako su išle žena i djeca sa nama itd..

Odmor

Iako je plan bio odmoriti se, nakon tolkog puta, potrebno je puno više dana od ukupno 5 kolko smo bili da se odmorimo. Kako nas je bilo stvarno puno, spavali smo na krevetima na napuhavanje, dok smo se cura, pas i ja smjestili u naš šator koji uvijek ide sa nama. Bilo nam je veoma komotno sa obzirom da je bilo jako vruće.

Kako su išle sve curine tetke, sa djecom i unucima, svaka je bila zadužena za svoj čopor djece da ih nahrani ujutro, jaja i grah su klasičan meksički doručak, dal sa kruhom ili tortiljom. Ovo je veoma uobičajeno za meksičke obitelji kada idu na tako veće izlete zajedno. Uvijek se nosi hrana i piće za sve i jede se negdje u letu, jedino što vam treba je nešto toplo da zagrijete tortilje i izmješate par jaja. Ovako je to izgledalo kod nas prvi dan dok smo još bili u jednoj privatnoj kući, prije odlaska na more.

Obiteljski pacijenti

Ako ste ikada putovali u grupama, onda znate da ako ne postoji neki fixni plan, da je dosta teško sihronizirati se sa svima, jer svatko ima svoje gušte dal je pitanje hrane ili posjeta nekih znamenitosti. Tako su sa nama bile dvije osobe, kako ih se ovdje naziva “fresita”, tj fini. Tako im je riba koju smo jeli svega 20m od plaže bila preskupa, pa im nije pasala usluga, jer su kasnili sa izradom svega. No ne shvaćaju da nismo jeli u nikakvom restoranu, već u malom privatnom obiteljskom restorančiću, sa improviziranom kuhinjom, te da ni bolji restorani ne mogu izbacit 25 obroka u 10minuta.

Tako smo kod dolaska nazad u rezidenciju, imali diskusiju od 3 sata, sa dvojicom genijalaca i njihovim obiteljima koji nisu mogli shvatiti o čemu se zapravo radi i uporno tvrdili svoje. To je onaj tip osoba koji glume finjaka, a platili bi kikiriki, znate takve, ima ih svuda.

Klima i ljudi

Klima je bila umjerena, nekih ugodnih 28C, tako da nisam niti izgorio, što je običaj kada idemo na plažu. More je bilo isto ugodno, ni prehladno ni pretoplo. Iako zbog otvorenog mora nismo mogli ići puno u more, jer je struja veoma jaka. A kako me jednom struja odvukla u Acapulcu, to iskustvo ne želim ponovit nikako. Tako se nas par muških držalo ruba i uživalo u jakim valovima.

Ljudi u tim malim gradićima su totalno drukčiji od chilango-sa (chilango=stanovnik glavnog grada). I sa razlogom ih nitko ne voli, a bome ni ja, što ste mogli skužiti iz mojih postova, mislim da se slično može usporedit kada vidite purgera u dalmaciji. Ljudi u tim malim gradićima i selima su smireniji, nisu bahati i puno puno su ljubazniji od onih u mexico citiju. Kako ih ovi iz glavnog grada tretiraju kao obične seljačine, nije ni čudo da ih nitko ne voli.

U Colimi, je isto tako i jedan vuklan, koji je aktivan, i svako tolko se može vidjet užareni vrh i dim. To je onaj sa sivim vrhom od pepela hehe.

Sve u svemu je bilo dobro, vjerovatno ćemo opet ići svi zajedno za nekih 10 godina, ali smo se ljepo zabavili i tih par nesuglasica nije poremetilo odnose između nikoga.

 
Komentiraj

Objavio dana 05/01/2011 u Hrana, Klima, Život