RSS

Mjecečni arhivi: Siječanj 2011

Estafeta, Fedex, Ups i ostala gamad

Pokoji put se pitam, dal je ovaj blog stvarno tolko negativan, i dal se to nesvjesno trudim biti skoro pa uvijek negativan. Naravno da ne želim, kolko god mi ovdje bilo loše u nekim sitacijama, nije tolko strašno na kraju krajeva, većinu sitnica su možda malo uvećane da se prikaže generalni problem.

Iz grada u grad 10 dana…

Dosta često koristim razne kurirske službe, dal unutar meksika, ili na relaciji hr-mex-hr. Dal za dokumente, dal za fine hrvatske proizvode… Zadnji put su mi neki dokumenti putovali Fedexom iz Poreca do Mexico Citija 12 dana. Naravno da je placena hitna dostava koja garantira dolazak u 2 dana. Kako sam imao tracking broj, vidio sam da je paket dosta brz odosao do mexica, vec sljedeci dan.

No paket nije ocekivao da ce se susrest sa meksickim nesposobnim osobljem, što je pripomoglo tolkom delayu. Uvijek vam kažu da paket može doći od 9 pa do 19h pa ti budi cijeli dan doma, i onda paket jednostavno ne dođe. Ista stvar je i sa UPSom, Amazon pošalje nešto, to u pola dana ili u dan izađe iz Amerike, i onda po 7 dana stoji negdje u meksiku.

Kurirsko meksička mafija

Nakon par godina, uspio sam skužit po kojem uzorku (pattern) rade. Ako neki paket ne stigne bit dostavljen, mafija postavi status, da je adresa loša. U toj zbrci korisnik uvijek može mislit da neka informacija stvarno fali, pa ga onda operater upita neke točke za referencu lokacije.

Tako su me nedavno pitali “Možete mi objasniti kako da dostavljač nađe vašu adresu”. Na to sam mu rekao da je to njegov problem, da je plaćen da jaše na konju i traži adresu. Nakon toga sam mu dao 10 točki, ovisno dal dolazi sa juga ili sjevera, ili helikopterom, na kraju krajeva, radi se o meksikancima, potrebno je sve napisat duplo.

Nakon što vam postave taj status da je “adresa loša ili nepostoji…”, onda oni dobivaju 24-48 sati zbog promjene adrese, da vam isporuče paket. Ovo je dosta fino složena logistika u slučaju da ne mogu obavit svoju dužnost koja spada pod “garancija dostave sljedećeg radnog dana”. Tako ja čekam jedan mali paketić koji je poslan prošlog petka (14.1.) i koji je imao programiranu dostavu 17.1. (pon), no evo, još uvijek nije došao. A ne bi se čudio da je poslan iz nekog ureda udaljenog svega par kilometara od mene.

UPS je poznat po tome da se zadrži ni 10 sekundi pred vratima, i da ostave poruku da nije bilo nikog doma, a nisu ni pozvonili, ovo nije samo u Meksiku, već svuda, kolko čuje i u hr a i u USA. Čak je napravljena parodija na tu temu.

Oglasi
 
5 komentara

Objavio dana 24/01/2011 u Protiv, Život

 

Susret Hrvata (i ostalih balkañerosa) u Meksiku. Šifra: Dernek

Da ne bude “niste rekli na vrijeme”, poznat je datum i mjesto novog susreta ‘Rvata u Meksiku.

Ovaj put susret je zakazan u ugostiteljskom objektu u centru glavnog grada datuma 12.02. u 15h. Bilo bi jako dobro, da ako se već niste najavili a planirate doći, sami ili sa svojom obitelji, da se najavite dal kod mene ili na facebook grupu.

Susret će se održati u pizzeriji/baru “Dugo” koja se nalazi u ulici Copenhague 4, Col. Juarez, Zona Rosa (prekoputa hotela Marriot).

Evo i na mapi, za svaki slučaj

Pa, ako dolazite, nije bitno dal ste turisticki ili zivite ovdje, prođite, bit će fora.

Vidimo se!

 
1 komentar

Objavio dana 17/01/2011 u Hrana, Za, Život

 

Familija

Jučer je baš loše dan počeo, krvavi ponedjeljak, kako ga zovem, još nakon blagdana, sa 27 miljona balavaca koji su krenuli u škole, preko 50 mejlova u inboxu. Kaos is back!

Još kao šećer, cura zove sa posla, da umire od bolova u trbuhu. Da dolazi doma odmorit. Pripremio pepto da popije, iako smo dan prije jeli pizzu, meni je bilo ok. Balkanski stomak. Već nakon par minuta što je mirovala, situacija se pogoršavala. Drugom prilikom ću pričati o zdravstvenom osiguranju u meksiku, no sada ću samo reći da oboje nemamo zdravstveno, iako ona ima opciju da kao student dobije osiguranje, a na bazi toga i ja.

Malo ljenost, malo “ćemo ben”, te dovede do situacije da se pobrinemo oko tog dijela. No dobro, zovem prvo njemu mamu i pitam dal zna negog dobrog gastro doktora da odemo. Ona savjetuje da zovem strica koji zna nekog. I tako ja zovem strica, objasnim mu što je, i dogovorimo se za 30min ako joj ne bude bolje, da se vidimo na putu do njegovog drugara doktora.

Iako poluprivatna ambulanta, šibamo na hitnu, gdje ona prolazi kao trudna (naravno da nije trudna, majkemi), samo da bi ušli u odjel bez ikakvog dokumenta. Doktor stričev prijatelj, kaže da će sve bit ok da je već sa drugim doktorom kolegom na pregledu. Na kraju se završilo ok, dobila je injekciju protiv bolova, i naređenje doktora da pije više vode i da se manje živcira. Ah ta mladež.

Dobili smo recept za par antibiotika, koje smo kasnije podigli i savjet da ako se nakon 2 dana osjeća loše da opet dođemo.

Ono što me fascinira u meksiku, a i zahvaljujući velikim obiteljima, je da svatko svakog zna, i u ovakvim situacijama, uvijek se možeš osloniti na nekoga tko će ti vrlo vjerovatno pomoći ako može. Ja sam prije odlaska odtrčao na bankomat te podigao nešto novaca, jer ovakve situacije obično zahtijevaju cash. Iako nismo platili ništa, osim ljekova u apoteci. Kako moj prijatelj Marko voli reći “Nema u Meksiku ono što se novcem ne može kupit”.

Tužno i istinito.

Da smo recimo otišli u javnu bolnicu na hitnu (na koju svi imamo mogućnost ići, imao-neimao zdravstveno), vjerovatno bi čekali 2-4h da nas prime, uz to što su ti doktori u tim javnim bolnicama na vrlo lošem glasu, tipa banalne mikro operacije završe smrću ili nekom trećom bolešću, no, gratis je 🙂 tko zna kakvu dijagnozu bi dobili.

 
Komentiraj

Objavio dana 11/01/2011 u Život

 

Davore, vrati se doma!

Ponedjeljak, početak novog radnog tjedna za vas i mene. Cijeli prošli tjedan je još bio u blagdanskom duhu iako sam pasivno radio, i trudio se ne uzimati više od 2 klasične meksičke sieste dnevno.

Da ne bude da samo primam upite o tome kako je u meksiku, prije koji tjedan, primio sam jedan zanimljivi email. Prvi tog tipa definitivno. Naš sugrađanin, nazovimo ga Carlos, ima jedan mega plan, a on je ni više ni manje, doći u kontakt sa svim našim ljudima vani, i nagovoriti ih da se vrate, jer nas Hrvatska sada treba više nego ikad.

Poštujem svačije mišljenje, i mislim da to čak i nije loša ideja. Ima nas puno vani, većinu nas ne vole baš doma, i vjerujem da postoji još ljudi koji imaju isto mišljenje kao i Carlos. Carlos je veliki domoljub, pokušao mi je objasniti da će mi biti bolje kući, u domovini voljenoj, kako je on naziva. Ja to znam, da mi to situacija omogućuje, vratio bi se još danas. Pokušao sam mu objasniti da ja nisam otišao živjeti van trbuhom za kruhom, već sam sljedio srce, i ono me dovelo tu. Dal mi fali HR? Svaki Božji dan.

Nema ničeg lošeg u njegovom planu. No jako su male šanse da će u tome uspjeti. Put kojim se trenutno Hrvatska miče, vjerujem da nikome nije ambiciozan, ni meni, a bome ni onima koji žive tamo. Pa ideja da se nas par tisuća doseli, još bez posla u startu, mislim da bi samo otežale situaciju koja je već i onako loša. Iako ovo zvuči malo glupo, tipa sredite situaciju doma pa ćemo se vratit, nisam htio da to tako zvuči. Da mi cura danas završi fax, sutra bi se pakirali za doma.

Hrvatska je oduvijek imala problema sa odlaskom naših ljudi, mladih mozgova kako ih vole nazvati. A mozgovi koji vode državu nisu se nikada previše zamarali sa njima. Tako imamo naše ljude u Americi, Njemačkoj itd koji su postigli nešto, napravili svoj brend, od svog imena, no ne od Hrvatskog. Loš edukacijski plan, te studiranja od 8-10 godina mi se čine smješnim, tužno je da i većina mladih tako razmišlja. Da nam je bar više Carlosa u vladi, kojima nije bitna materijalna situacija, već ljubav prema domovini i svojim sunarodnjacima.

 
5 komentara

Objavio dana 10/01/2011 u Život

 

Supervia i širenje grada

Supervia je cesta koja nije autoput, ali se može voziti brzo po njoj.

Kratka povijest širenja grada

Mislim da svi znaju da je Mexico City čudovište od grada. Ima najdužu avenidu na svijetu, Avenida Insurgentes je duga skoro 29km, i proteže se od juga pa do sjevera grada. Kako bi ubili promet na toj avenidi, evedena je posebna autobusna linija zvana Metrobus, koja je jedna od organiziranih sredstava javnog prijevoza. Pri tom su makli one druge kante od autobusa i divljeg prijevoza.

Kada se grad počeo jako širiti, i kada se pojavila velika potreba za ulicama većeg kapaciteta, grad je izmislio jedan predivni zakon. Prije dosta godina, gradom su povučene horizontalne linije koje se zovu Ejes (neki prijevod bi bio osovine). Tako imamo Eje 1, Eje 2, Eje 3 Jug itd.. Ona prolaze istočno-zapadno i obrnuto. Sastoje se od 2-3 trake.

Ono zanimljivo je, što je i mene zaintrigiralo kada su mi pričali o tim ulicama, je kako da se u krcatom gradu može napraviti mjesta za tolke ulice. Vrlo jednostavno; projektanti odrede koja je ruta najbolja da se napravi ulica. Onda izađu službenici na ulice i poljepe na kuće i zgrade obavijest da ti ljudi imaju par mjeseci/godina da se presele na lokacije koje im oni preporuče ili da se jednostavno isele. Zbog toga se danas mogu vidjet kuće na raznim brdima.

Kuće bez fasade, sivilo nad sivilom, kako volim reći. Te kuće su one koje sam vam spomenuo, koje su na raznim klizištima, te bude gadno kada pada kiša.

Nova Supervia

Nova supervia je planirana svega 5min od nas, u delegaciji u kojoj živimo. I trebala bi spojiti sjeverno-zapadni izlaz iz grada sa jugom. Ovo će biti jako dobar potez jer će uvelike smanjiti promet koji trenutno nastaje prema sjeveru grada. No, trenutno vladaju veliki protesti ljudi, koji se protive izgradnji takve linije, jer su prisiljeni iseliti se iz svoje kuće. Naime zakon koji je donešen neznam kada, daje mogućnost vladajućima da po potrebi i interesu premjeste ljude iz svojih kuća na drugu lokaciju.

Već je počela akcija čišćenja, i Granaderos (specijalna postrojba policije, sva u plastikama, spremna za titranje bubrega) je već na terenu, da smiri narod ukoliko dođe do sukoba. Poputno razumijem ljude koji su u toj poziciji. Nije baš ugodno da vas doslovno izbacuju iz vaše kuće koja je na listi za demolaciju, jer se tamo gradi autocesta. Tim ljudima su predstavljene nove lokacije, i vjerovatno neka financijska kompenzacija, no nekako mi se čini da taj novac nije dovoljan da zamijeni obiteljski stvoreno.

 
Komentiraj

Objavio dana 08/01/2011 u Život

 

Sveta Tri Kralja

(Los Reyes Magos) Je jedan od dobro slavljenih blagdana u Meksiku. Osim što djeca primaju darove, jer ako ste me čitali prije, znate da ovdje djed mraz ne donosi poklone, već to čine Tri Kralja, zašto? Pa zato jer su 3, pa trgovine igračaka prodaju 3x više. Tako ovih dana vlada luuudilo u trgovinama, svi veći lanci su osposobili velike šatore u kojima prodaju samo igračke. Rade se liste poklona, brutalno. Roditelji klasika, taman su ovaj mjesec platili zadnju ratu poklona od prošle godine. Idemo po novi kredit na 12mj bez kamata.

Osim tradicionalnog igračka-shoppinga, tu je i onaj obiteljski štih. Obitelj se skupi kod nekoga, i onda se jede Rosca. Rosca je slatki kruh pokriven suhim voćem, i okruglog je oblika. Ima ih u raznim veličinama, i sa raznim dodatcima. No ona klasična ima to voće i unutra ima kao komadiće badema.

Veoma fino moram priznat jer se osim toga, pije i topla čokolada (iako se radi zapravo o našem kakau) ili kava. No osim same rosce, unutar svakog kruha se nalaze mali plastični čovječuljci. Ako ga dobiješ u svojoj porciji ili naiđeš na njega prilikom rezanja rosce (svatko reže svoju porciju), onda moraš sudjelovati u organizaciji sljedećeg obiteljskog derneka.

Obično to budu Tamales (pasirani kukuruz u listovima kukuruza) ili neka roštiljada. U našoj obitelji prijete svima koji dobiju tog malog čovječuljka no rijetko bude išta od toga. Tako da i nije tolko strašno.

Također, klinci pišu pismo kraljevima sa svojim željama, i dal su bili dobri. To pismo se zakači na balon i pošalje u nebo. Jučer je bio kaos na cestama, iako su još uvijek kao blagdani, jer su svi žurili po zadnje igračke, knjige, slatkiše itd…

 
2 komentara

Objavio dana 06/01/2011 u Hrana, Za, Život

 

Post novogodišnji odmor

Iako je plan bio odmoriti se, Staru godinu smo proslavili na plaži, svega 750km od glavnog grada. Prvi put u povijesti, odlučili smo otići na more u obiteljskom štihu. Oko 24 članova curine obitelji, u 5 auta smo se uputili u saveznu državu Colima, gdje se izretnala jedna kuća na plaži.

Put je bio dosta naporan iako zanimljiv, jer se prolazi kroz različito prirodno okružje, te je malo hladno, pa malo vruće itd. Cijeli road trip u odlasku je trajao oko 11h, jer smo išli po malo duljem putu, da bi zaobišli državu Michoacan, em zbog malo više cestarine (no kraćeg puta), a i zbog toga što tamo trenutno vlada rat sa narcosima i prije malo su se poubijali sa policijom. Iako je autoput sigurniji i prolazi svega 2h kroz tu državu, nismo htjeli riskirati, kako su išle žena i djeca sa nama itd..

Odmor

Iako je plan bio odmoriti se, nakon tolkog puta, potrebno je puno više dana od ukupno 5 kolko smo bili da se odmorimo. Kako nas je bilo stvarno puno, spavali smo na krevetima na napuhavanje, dok smo se cura, pas i ja smjestili u naš šator koji uvijek ide sa nama. Bilo nam je veoma komotno sa obzirom da je bilo jako vruće.

Kako su išle sve curine tetke, sa djecom i unucima, svaka je bila zadužena za svoj čopor djece da ih nahrani ujutro, jaja i grah su klasičan meksički doručak, dal sa kruhom ili tortiljom. Ovo je veoma uobičajeno za meksičke obitelji kada idu na tako veće izlete zajedno. Uvijek se nosi hrana i piće za sve i jede se negdje u letu, jedino što vam treba je nešto toplo da zagrijete tortilje i izmješate par jaja. Ovako je to izgledalo kod nas prvi dan dok smo još bili u jednoj privatnoj kući, prije odlaska na more.

Obiteljski pacijenti

Ako ste ikada putovali u grupama, onda znate da ako ne postoji neki fixni plan, da je dosta teško sihronizirati se sa svima, jer svatko ima svoje gušte dal je pitanje hrane ili posjeta nekih znamenitosti. Tako su sa nama bile dvije osobe, kako ih se ovdje naziva “fresita”, tj fini. Tako im je riba koju smo jeli svega 20m od plaže bila preskupa, pa im nije pasala usluga, jer su kasnili sa izradom svega. No ne shvaćaju da nismo jeli u nikakvom restoranu, već u malom privatnom obiteljskom restorančiću, sa improviziranom kuhinjom, te da ni bolji restorani ne mogu izbacit 25 obroka u 10minuta.

Tako smo kod dolaska nazad u rezidenciju, imali diskusiju od 3 sata, sa dvojicom genijalaca i njihovim obiteljima koji nisu mogli shvatiti o čemu se zapravo radi i uporno tvrdili svoje. To je onaj tip osoba koji glume finjaka, a platili bi kikiriki, znate takve, ima ih svuda.

Klima i ljudi

Klima je bila umjerena, nekih ugodnih 28C, tako da nisam niti izgorio, što je običaj kada idemo na plažu. More je bilo isto ugodno, ni prehladno ni pretoplo. Iako zbog otvorenog mora nismo mogli ići puno u more, jer je struja veoma jaka. A kako me jednom struja odvukla u Acapulcu, to iskustvo ne želim ponovit nikako. Tako se nas par muških držalo ruba i uživalo u jakim valovima.

Ljudi u tim malim gradićima su totalno drukčiji od chilango-sa (chilango=stanovnik glavnog grada). I sa razlogom ih nitko ne voli, a bome ni ja, što ste mogli skužiti iz mojih postova, mislim da se slično može usporedit kada vidite purgera u dalmaciji. Ljudi u tim malim gradićima i selima su smireniji, nisu bahati i puno puno su ljubazniji od onih u mexico citiju. Kako ih ovi iz glavnog grada tretiraju kao obične seljačine, nije ni čudo da ih nitko ne voli.

U Colimi, je isto tako i jedan vuklan, koji je aktivan, i svako tolko se može vidjet užareni vrh i dim. To je onaj sa sivim vrhom od pepela hehe.

Sve u svemu je bilo dobro, vjerovatno ćemo opet ići svi zajedno za nekih 10 godina, ali smo se ljepo zabavili i tih par nesuglasica nije poremetilo odnose između nikoga.

 
Komentiraj

Objavio dana 05/01/2011 u Hrana, Klima, Život