RSS

Mjecečni arhivi: Prosinac 2010

Čestit Božić svima vama

Evo ovdje se uvelike pripremamo za večeru u obitelji. Ušminkavanje punom parom. Dolaze svih pet tetki sa djecom i unučadima, bome, bit će nas.. Ja sam složio ratni plan kako ću cugat, sa obzirom da će poslje sigurno biti murje na cesti.

A kako nisam još pisao o tome, a budem, ovdje ako te ufate sa većim postotkom od dozvoljenom ideš u “Torito”, to je centralna policijska stanica gdje moraš bit 36h. I kod ovoga ti nema spasa. haha. Dosta strogo, no ja sam uvijek za takve stvari i kontrole. Stoga moram pripazit kada ću popit zadnje pivo, i na kraju krajeva dal ću ga uopće popit.

Želim Vam sve najbolje, isto tako i vašoj obitelji, da se provedete lijepo, da zaboravite sve probleme i gledate pozitivno na sve. Ako ništa drugo u ovim trenutcima.

Čestit Božić svima.

Oglasi
 
2 komentara

Objavio dana 24/12/2010 u Život

 

Poslovna logika

Jučer sam nosio auto na klasični godišji servis u istu radionicu gdje i prošle godine par puta. Sviđa mi se kako rade, koriste sve original dijelove, definitivno nisu najeftiniji, uz to što skoro pa svatko popravlja aute ispred svoje kuće. Ovo je privatna VW i Seat radiona.

Klasična radionica u meksiku:

Ono što je interesantno kod meksikanaca je da nisu baš poduzetni. Ne razmišljaju o budućnosti. Ovdje naravno pričam o malim i srednjim poduzetnicima/privatnicima. Oni preferiraju naplatiti više ili odradit posao fušerski i izbjeći moju preporuku i kontinuiranost u korištenju njihove usluge.

Ovaj “biznis” plan je zapravo jako glup, jer dobit 100kn recimo više za popravak glupih gumica na tušu “jer je nabava gumica poskupila 50kn + 50kn ruke”, je bedastoća, jer tog vodoinstalatera neću više nikad zvat za ništa niti ga preporučit. Al on je bogatiji za 100kn. Ovakvu praksu prakticiraju gotovo svi i jako je rijetko naći nekoga tko nije takav.

Servis štednjaka

Kad smo se prije 6mj preselili u ovaj novi stan, bilo je razlika u plinu kojeg koristimo za bojler i štednjak. U starom stanu smo koristili 2 velike boce od 20L plina, koje smo svaki mjesec kupovali. A u novom stanu imamo gradski prirodni plin koji je drugačiji od onog u bocama. Potrebno ga je puno više količinski da zapali vatru, no zato je duplo jeftiniji od onoga u boci. Naš štednjak nije baš dobro daio, tj nije skoro pa ni radio, jer protok plina nije bio dovoljan.

Kako živimo u naselju, svakih 2-3 tjedna nam netko od ponuđača raznih usluga pokuca dolje, i ponudi nešto. Tako je jedan dan pozvonio “plomero” iliti lik koji popravlja sve sa cijevima, voda/plin itd.. Iako nisam imao puno para kod sebe, pozvao sam ga da procijeni kolko bi bilo posla i dal se šta može napraviti. Iako vidjevši da sam stranac, vjerovatno su već kalkulirali za kolko će me opelješit, klasičan meksički mentalitet, zdrpi i zbriši.

Naravno da se ta “procjena” svela na to, da su oni od 4 “ringle” sredili jednu da radi ok. I rekao da to košta 300 pesosa (140kn). Ja sam ga onda pitao da kako tako puno, da kolko dođe za sve, pa sam dobio da sve ukuno košta 600 pesosa (280kn). Ja reko dobro, samo što sada nemam sve, pa ću kada dodje cura dati vam ostatak. Ok, oni (striček i njegov šegrt) su počeli razmontiravat i optimizirat štednjak da radi ok. Kako sam već imao prakse, znao sam da ih moram imat na oku, i onda sam skužio da je klinac polomio jedan nožić u toj cijevi, i da nisu mogli više odštopat to.

Iznenada su se pokupili, ostavili alat i otišli, i na izlasku rekli odmah se vraćamo. Ja reko pa dobro.. Vratili su se nakon 2h, sa izlikom da su trebali ići po jedan dio na drugu stranu grada (iako imam homedepot na 10min od mene). Al sam reko ajd dobro, i nakon završetka radova, ja mu potvrđujem cijenu od 600pesosa, al on meni govori, “600 + 200  onaj dio koji smo zamijenili”, ja kažem pa kome si rekao da treba to zamijenit, a i štednjak je bio praktički nov, on meni “ne ne, vi ste rekli da želite da to radi kako treba”, ja rekao, pa šta nije mali sjebo tu cijev, pa ste zato otišli. Da “ne ne ne”, i ništa, oni na izlazu, i ja rekao, onda, šta ćemo sa obzirom da obojica znamo šta se desilo… Pogodili smo se na 700pesosa, sa time da sam progutao knedlu.

Eto, o tome  sam vam govorio, da taj biznis plan, on je sada teži za 40kn ali nikada više ga neću zvat niti preporučit nikome. Čak su se potrudit zblamirat ga svaki put kada ga vidim da ide po naselju.

Servis auta

U ovoj radionici, nekim čudom, rade pošteni meksikanci, bar za sada, možda i zato mu je radionica uvijek puna. Napravio sam mu listu što je trebalo provjerit, uz to da promijeni pakne na kočnicama i napravi generalni servis kočnica. Procjena za to je bila oko 1300kn samo a te kočnice, no sutradan me zvao, i rekao da su provjerili kočnice što će naplatiti, no da nije potrebno još mjenjat ništa jer da imaju još pola života. Isto tako za zračni filter i još par sitnica. On je vrlo lako mogao zaradit 2soma kuna samo tako. No nije, bio je pošten i rekao da to nije potrebno mjenjat još.

On zna da ću se ja vratit i sljedeće godine i da ću sigurno donjeti još nekog tamo. Takav biznis plan me oduvijek fascinirao, jer ovakav način je vrlo čest u hrvatskoj. No ovdje, kako ljudi nemaju povjerenja u nikoga, možda je i zbog toga tako teško naći ovakve ljude.

 

 
Komentiraj

Objavio dana 23/12/2010 u Život

 

Božićna večerica (frendovi)

Ovo je jedan od onih trenutaka u godini koje jedva čekam. Svako godine, tjedan dana prije Božića, curino društvo iz srednje, imaju običaj da se druže. Ja sam se vrlo brzo prilagodio takvim običajima, jer se jede, pije i dobro zabavi. Svake godine je u nečijem stanu, a ove godine je to bilo kod nas.

Svatko ima zadatak da donese/napravi nešto. Tako smo mi morali napraviti paštu, gdje je cura radila “a la poblana” (sa zelenim poblano čilijem i kuruzom) a ja sam radio klasičnu carbonaru. Naravno da je moja carbonara pobijedila, tj da se ekipa tukla za porciju. No dobro, glavno jelo je bila “pastel de carne” (mesna torta). No kako svake godine jedemo skoro pa isto (lik koji to radi forsira svake godine to jer samo to zna). Drugi su trebali donjeti sokiće i gazirano, neki alkohol, a oni ostali grickalice i desert.

Bilo nas je jedno 10tak pozvanih u točno 18h. Naravno, po meksičkom vremenu, ekipa je kasnila 2.30h, iskreno fijasko, bio sam spreman počet jest sam. Al hajde pojavili su se skoro pa svi, i krenulo se u gozbu. Ja sam poskidao jedno 100 video spotova svega i svačega, za svačije gušte, i to smo vrtili na telki, svako tolko je uletio koji pornić čisto onako iz zajebancije, no kako se već uvelike cugalo u to vrijeme, bilo je super prihvaćeno. Zajebant, kažu.

Sve u svemu, super provod, meni taman da malo smirim živce od nedavnog proloma živaca.

Kaj ti treba kompa?

Ono što je super u meksiku je da na svakom uglu skoro imate neku “agenciju” za evente. Kažem “agenciju” jer se zapravo radi o nekoj rupi gdje ljudi rentaju sve živo za evente. Neki su veći neki manji, ali uglavnom svi mogu pokriti jedno 50tak osoba. To i nije tolko malo sa obzirom da nude stolice, stolove, one pokrivače u bojama za stolice, stolnjake u 43 boje, svijeće, tanjure i čaše raznih oblika, konobare, muziku i ostalo. Kako su u meksiku obiteljske fešte od 20-30 osoba na dalje. Ovo je fin i unosan posao.

Tako sam rentao 6 stolica i jedan stolić za 1 dan, 40kn. Više nego superiška haha.

Papica

Ovdje se Božićna večer slavi 24.12. i to pada na ovaj petak. Tako da ćemo svi kod bakice fino na proslavu. Ovo je stvarno jedan od mojih najdražih blagdana, u smislu gozbe haha. Već je dogovoreno da će bit puranče i “noga” kako oni to zovu, tj svinjski but. I za mene i baku (kako nitko drugi ne voli) -bakalar. No ovdje se nažalost ne priprema na način na koji u hr, znači onako u obliku patea ili paštete, već se radi juha, pa onako više kao neki “ceviche”. Kako će nas biti oko 25-35, trošak će biti vrlo mali. Mislim da je najveći trošak sokovi tipa vodka, torres 10, i bacardi kojeg iskreno ne volim.

Bilo kako bilo, do 1.1. ću dobit jedno 10kg.

 
Komentiraj

Objavio dana 20/12/2010 u Hrana, Za

 

“El que no tranza no avanza”

“Tko ne mulja, ne napreduje” – ovo je glavni moto većine meksikanaca. Veoma veoma žalosno, čak i za ne povjerovat, ali 95% meksikanaca misli tako. Možda i zato i žive u vukojebini u kojoj žive i nikada, nikada neće ići dalje. Uvijek će biti u sjeni neke veće države. U školama valjda prvo to nauče pa onda idu učit zbrajat da su 2+2=5.

Tlak mi je sada na 450, al dobro, smiruje se, opada, a i nadam se da će mi nakon ovog članka biti bolje. Naime, iako je ovo i moja greška, no dobro, prodao sam jedan prizvod xy jednom paru, koji se činio stvarno ok, još su tražili da se vidimo na nekom javnom mjestu, em radi njihove a i moje sigurnosti. Nakon što su potvrdili da je proizvod ok, dogovorili smo finalnu cijenu, gdje je muška osoba otišla do moje banke i položila novce direktno na šalteru. Ja sam provjerio uplatnicu, vidio da je na moje ime, da je gotovina na računu.

Uredno smo se pozdravili i dogovorili da ako nešto još nije u redu da se možemo čuti. Nakon dolaska doma, vidio sam da je uplata registrirana, no da je plaćena sa čekom hm. I da još nije dostupna jer je potrebno 24-48h da prođe uplata. Već sam kod tog postao sumljičav, tiješivši se da ta osoba neće biti smrdljiv i pokvareni meksikanac. Nakon 24h, nažalost, ček je povučen, i uplata je maknuta sa mog računa. Ovo se može desiti bilo kome, bilo di, ja to znam. Pokvarenih ljudi ima svuda, no prodavao sam tisuće mobitela i opreme u hr, i kod vrlo sličnih situacija, nikad mi se nije desilo ništa slično.

Ja sam totalno svjestan da sam ja krivac što imam previše povjerenja u ljude, što stvarno želim vjerovati da ima koji meksikanac koji nije lopovčina i koja te želi prevarit.

2 sata kasnije

Evo prošla su 2h, dosta sam mirnije, trudim se ne razmišljat o tome. Količina novca mi nije tolko ni bitna, jer novac se uvijek vrati na neki način. Ono što me živcira je princip, proces na koji ta meksička gamad funckionira. Tužno je vidjet neke ljude koji se stvarno trude poboljšati imidž meksikanaca pred svijetom, pokazati da ipak nisu tolko zaostali i da nisu treća zemlja. No nažalost nema ljeka za njih, to je propali narod koji će jednog dana samo nestat, ako se ne poubijaju međusobno.

Nismo ni mi hrvati nešto extra posebno, niti smo negdje visoko, ali ovako gledajući malo kolko nas ima, tih par 120 milijona pokvarenih meksikanaca nam nisu ni do koljena. Na neki virtualni način odbrojavam dane kada ću se vratiti u hrvatsku i ne imati nikakvih kontakata sa njima. To će biti nažalost nemoguće jer mi je cura meksikanka pa je kontakt na neki način nužan sa njenom obitelji. No i ona osjeća veliku žalost za svoj narod, i republiku jer vidi da idu u kurac, i da nedavno prosvlavljenih 200godina nezavisnosti, je zapravo 200 godina lopovluka, tuge i jada.

Onaj koji je najviše najebo je ili stranac, ili onaj mali meksikanac, koji se zapravo ne može boriti sam protiv velikog Meksika, motor lopovluka je upečen 200 godina od onog policajca koji radi za 1500kn i ubere 3000kn u kuvertama do debelih politačara koje baš ne zanima ništa. Naši političari su ništa naspram ovih.

Meksiko, bando lopovska

U meksiku nema motora koji bi se brinuo za takvu gamad, ako i postoji, taj motor je već tolko pokvaren da se niti ne isplati ništa poduzimati. Svi mnogo pričaju, dajte volje meksikanci, nemojmo biti takva stoka, ali nažalost, ništa od toga, 200 godina su takvi, i sada bi se kao trebali promijeniti, moš mislit.

Idem sada u banku da vidim dal mogu oni šta napravit, iako mi ne treba kristalna kugla da mi kaže da neće biti ništa od toga, banka je prvakoja se ogradi i na neki način daje prostora takvim osobama da manipuliraju i kradu.

Meksiko, treći svjete, kolko vas ima, bando lopovska.

Ovo naravno neću komentirati nikome od lokalaca. Zašto? Jer nema smisla, njihov odgovor na sva sranja je “Ahh, to je meksiko”, “Ahh, da tako oni operiraju”, “ahh bla bla bla”. Trpit ću tiho i odbrojavat virtualne dane do mog odlaska iz ove mafijačke zemlje, gdje ništa ne funckionira kako spada. Ja nemam ni volje ni vremena da ih učim ili pokazujem kodekse kulture i normalnog ponašanja, jer dok sa nekim mirno pričaš ili ga primiš u kuću, neznaš dal on razmišlja kako da sutra sa nekim pajdašima dođe i razmontira ti tv za zida ili odnese moje kelvin klajn gaće, jer mu se čine fora.

Drugovi moji meksički, sa mnom ste završili, 4 godine sam se trudio i branio vas pred licima svijeta (al sam ovo izkemijao), no to je gotovo. Vi ste za mene propali narod i prava stoka kolko vas ima i nema. Klin se klinom izbija, stara ali prava.

Update

24h kasnije

Na vratima stana u zgradi smo imali jedan sticker od malog westija di pise “grizem”, kojeg smo kupili u san franciscu, e pa netko mi ga je popalio. Cak mislim i da znam tko, jedan balavac je dosao neku statistiku vrsit, a kako sam bio na telefonu sam rekao da nemam vremena. Mozda, vidjevsi me kao stranca, odlucio pocastit svojom ljubaznoscu i maznuo mi to. Ali nazalost, nisam ga vidio, jer bi mu prste polomio i gurno ga uz stepenicu sa 3 kata.

4 dana kasnije

Danas sam bio u banci po kopiju čeka sa kojim je lik platio. Jer svaki ček prolazi kroz neku kontrolnu komoru koja skenira taj ček i ispiše razlog zašto je ček odbijen. Ček u mom slučaju od lopovčine je odbijen jer račun u banci gdje je ček izdan –ne postoji. Ček je naslovljen na neku xy ženu, dok je uplatu izvršio lik. Službenik u banci mi je rekao da je to normalno da netko može sa tuđim čekom uplatit. Tako da je ta žena čiji je to ček, vrlo vjerovatno isto žrtva te mafije. Eto.

Meni osobno čudi da u 2010 netko može koristiti tuđe čekove, koji em nisu validni, em nisu njegovi i proći nekažnjeno. Al za meksiko, je to valjda normalno.

Viva mexico ladrones

 
6 komentara

Objavio dana 17/12/2010 u Protiv, Život