“Tko ne mulja, ne napreduje” – ovo je glavni moto većine meksikanaca. Veoma veoma žalosno, čak i za ne povjerovat, ali 95% meksikanaca misli tako. Možda i zato i žive u vukojebini u kojoj žive i nikada, nikada neće ići dalje. Uvijek će biti u sjeni neke veće države. U školama valjda prvo to nauče pa onda idu učit zbrajat da su 2+2=5.

Tlak mi je sada na 450, al dobro, smiruje se, opada, a i nadam se da će mi nakon ovog članka biti bolje. Naime, iako je ovo i moja greška, no dobro, prodao sam jedan prizvod xy jednom paru, koji se činio stvarno ok, još su tražili da se vidimo na nekom javnom mjestu, em radi njihove a i moje sigurnosti. Nakon što su potvrdili da je proizvod ok, dogovorili smo finalnu cijenu, gdje je muška osoba otišla do moje banke i položila novce direktno na šalteru. Ja sam provjerio uplatnicu, vidio da je na moje ime, da je gotovina na računu.

Uredno smo se pozdravili i dogovorili da ako nešto još nije u redu da se možemo čuti. Nakon dolaska doma, vidio sam da je uplata registrirana, no da je plaćena sa čekom hm. I da još nije dostupna jer je potrebno 24-48h da prođe uplata. Već sam kod tog postao sumljičav, tiješivši se da ta osoba neće biti smrdljiv i pokvareni meksikanac. Nakon 24h, nažalost, ček je povučen, i uplata je maknuta sa mog računa. Ovo se može desiti bilo kome, bilo di, ja to znam. Pokvarenih ljudi ima svuda, no prodavao sam tisuće mobitela i opreme u hr, i kod vrlo sličnih situacija, nikad mi se nije desilo ništa slično.

Ja sam totalno svjestan da sam ja krivac što imam previše povjerenja u ljude, što stvarno želim vjerovati da ima koji meksikanac koji nije lopovčina i koja te želi prevarit.

2 sata kasnije

Evo prošla su 2h, dosta sam mirnije, trudim se ne razmišljat o tome. Količina novca mi nije tolko ni bitna, jer novac se uvijek vrati na neki način. Ono što me živcira je princip, proces na koji ta meksička gamad funckionira. Tužno je vidjet neke ljude koji se stvarno trude poboljšati imidž meksikanaca pred svijetom, pokazati da ipak nisu tolko zaostali i da nisu treća zemlja. No nažalost nema ljeka za njih, to je propali narod koji će jednog dana samo nestat, ako se ne poubijaju međusobno.

Nismo ni mi hrvati nešto extra posebno, niti smo negdje visoko, ali ovako gledajući malo kolko nas ima, tih par 120 milijona pokvarenih meksikanaca nam nisu ni do koljena. Na neki virtualni način odbrojavam dane kada ću se vratiti u hrvatsku i ne imati nikakvih kontakata sa njima. To će biti nažalost nemoguće jer mi je cura meksikanka pa je kontakt na neki način nužan sa njenom obitelji. No i ona osjeća veliku žalost za svoj narod, i republiku jer vidi da idu u kurac, i da nedavno prosvlavljenih 200godina nezavisnosti, je zapravo 200 godina lopovluka, tuge i jada.

Onaj koji je najviše najebo je ili stranac, ili onaj mali meksikanac, koji se zapravo ne može boriti sam protiv velikog Meksika, motor lopovluka je upečen 200 godina od onog policajca koji radi za 1500kn i ubere 3000kn u kuvertama do debelih politačara koje baš ne zanima ništa. Naši političari su ništa naspram ovih.

Meksiko, bando lopovska

U meksiku nema motora koji bi se brinuo za takvu gamad, ako i postoji, taj motor je već tolko pokvaren da se niti ne isplati ništa poduzimati. Svi mnogo pričaju, dajte volje meksikanci, nemojmo biti takva stoka, ali nažalost, ništa od toga, 200 godina su takvi, i sada bi se kao trebali promijeniti, moš mislit.

Idem sada u banku da vidim dal mogu oni šta napravit, iako mi ne treba kristalna kugla da mi kaže da neće biti ništa od toga, banka je prvakoja se ogradi i na neki način daje prostora takvim osobama da manipuliraju i kradu.

Meksiko, treći svjete, kolko vas ima, bando lopovska.

Ovo naravno neću komentirati nikome od lokalaca. Zašto? Jer nema smisla, njihov odgovor na sva sranja je “Ahh, to je meksiko”, “Ahh, da tako oni operiraju”, “ahh bla bla bla”. Trpit ću tiho i odbrojavat virtualne dane do mog odlaska iz ove mafijačke zemlje, gdje ništa ne funckionira kako spada. Ja nemam ni volje ni vremena da ih učim ili pokazujem kodekse kulture i normalnog ponašanja, jer dok sa nekim mirno pričaš ili ga primiš u kuću, neznaš dal on razmišlja kako da sutra sa nekim pajdašima dođe i razmontira ti tv za zida ili odnese moje kelvin klajn gaće, jer mu se čine fora.

Drugovi moji meksički, sa mnom ste završili, 4 godine sam se trudio i branio vas pred licima svijeta (al sam ovo izkemijao), no to je gotovo. Vi ste za mene propali narod i prava stoka kolko vas ima i nema. Klin se klinom izbija, stara ali prava.

Update

24h kasnije

Na vratima stana u zgradi smo imali jedan sticker od malog westija di pise “grizem”, kojeg smo kupili u san franciscu, e pa netko mi ga je popalio. Cak mislim i da znam tko, jedan balavac je dosao neku statistiku vrsit, a kako sam bio na telefonu sam rekao da nemam vremena. Mozda, vidjevsi me kao stranca, odlucio pocastit svojom ljubaznoscu i maznuo mi to. Ali nazalost, nisam ga vidio, jer bi mu prste polomio i gurno ga uz stepenicu sa 3 kata.

4 dana kasnije

Danas sam bio u banci po kopiju čeka sa kojim je lik platio. Jer svaki ček prolazi kroz neku kontrolnu komoru koja skenira taj ček i ispiše razlog zašto je ček odbijen. Ček u mom slučaju od lopovčine je odbijen jer račun u banci gdje je ček izdan –ne postoji. Ček je naslovljen na neku xy ženu, dok je uplatu izvršio lik. Službenik u banci mi je rekao da je to normalno da netko može sa tuđim čekom uplatit. Tako da je ta žena čiji je to ček, vrlo vjerovatno isto žrtva te mafije. Eto.

Meni osobno čudi da u 2010 netko može koristiti tuđe čekove, koji em nisu validni, em nisu njegovi i proći nekažnjeno. Al za meksiko, je to valjda normalno.

Viva mexico ladrones