RSS

Mjecečni arhivi: Studeni 2010

Utrka buseva

Nakon male pauzice, vraćamo se opet sa svakodnevnim zgodama u mega meksiko citiju.

Utrka buseva je jedna od atrakcija koje volim pokazati onima koji dođu u meksiko i koji imaju vremena i dovoljno hrabrosti naravno. Radi se o utrkama buseva javnog prijevoza. Ovo sigurno niste vidjeli u nekoj normalnoj zemlji, bar ja nisam. No ovdje je to sasvim normalno.

Dio javnog prijevoza busevima je ovdje prepušten privatnicima. Već na samu pomisao to ne može biti dobro. Jer to znači da je na svakom pojedincu/vozaču da zaradi na svojim vozačkim (ne)sposobnostima. Znači plaćate direktno vozaču kod ulaza u autobus ovisno o tome kamo idete. Svi vozači imaju koncesiju plaćenu nekom banditu koji je neki tip pimpa ali za buseve. Na svakih 5-7km je postavljena jedna osoba koja sa svojom bilježnicom vodi vremenske intervale između buseva, drugim riječima, informira vozača autobusa kolko brzo ili sporo mora voziti u odnosu na onog ispred.

Tako da ako je neki “bus-protivnik” ispred svega par minuta, onda se bus u kojem se nalazite vuče doslovno 5-10km/h, tako da se svako tolko može čuti jebanje majke vozaču od strane neke gospođe sa klincem koja samo želi doći doma. Ako vam se ne žuri, onda možete uživati u vožnji, no ako želite doći što prije, onda je bolje izaći i uzet taxi.

Ukoliko vozač zakašnjelog busa misli da može prestići onog mamlaza ispred njega, e onda postaje zanimljivo, onda kreće prava borba buseva, samo što se ne lupkaju sa retrovizorima. Jer je svakom u interesu da pokupi što više putnika i oko 1,80kn po glavi. Super kada vam se žuri ili kasnite, onda se samo morate dobro uhvatiti i ukoliko imate onu plastiku što koriste boksači, staviti u usta. Ako ste vozač auta, onda je najbolje pustiti te idijote da se utrkuju ispred vas, ili malo ganaziti pa ih ostaviti od iza, jer u tim situacijama, te “vozače” baš ne zanima dal će nekom autu skinut retrovizor ili ga pak udariti. Prije pola godine, mene je jedan okinuo onako u prolazu, jer se idijoti prestrojavaju bez da gledaju dal ima nekog, računaju da ćeš se ti maknut, što ljudi uglavnom i rade, samo da bi izbjegli sudar.

Ja se nisam stigao “izmaknut” pa me gurnuo malo, i naravno da je majmun pobjegao, tj nije htio stat, neznam dal je uopće i skužio da je nekog udario, no svako tolko vidim retrovizore da vise itd nakon prolaska ovih genijalaca. Sa razlogom je osiguranje auta ovdje tako jebeno skupo.

Disko bus

Još jedan od detalja tih super buseva, je što uglavnom svaki od tih vozača, ulaže jako puno u svoju kantu za prijevoz ljudi, sigurno više nego što ulaže u svoju obitelj. To se može vidjeti izgledom i opremom svakog busa. Oni mlađi vozači vole postavit svakojake spoilere i naljepnice, da njihov bus izgleda ko bolid, i da je što više aerodinamičan. A da ne bude samo izvana, kakav bi to bio sportski autobus bez pravog razglasnog sitema, tako oni debilniji vozači imaju subwoofer i jedno 14 zvučnika, te puštaju glazbu koja samo njima odgovara i to tolko glasno da ne čujete ako vam mobitel zvoni ili ako vas netko pita nešto.

Oglasi
 
3 komentara

Objavio dana 29/11/2010 u Protiv

 

Neradni (ne)praznik

Comida de Trabajo con el Consejo Mexicano de Hombres de NegociosDanas (ponedjeljak) je ovdje neradni dan. Škole su su zatvorene, banke ako rade, rade 30min. Koji put stvarno poželim radit u nekoj firmi i uživat sve ove blagodati meksičkih radnih navika.

Naime, ako već ne znate, meksička vlada je prije par godine, tik prije mog dolaska u meksiko, kreirala jedan predivan zakon o praznicima (Jaco ako čitaš, ovo je za tebe). Koji govori sljedeće: ukoliko se neki državni ili xy praznik a pritom neradni padne na subotu ili nedjelju, onda se taj praznik prebaci na ili ponedjeljak ili petak, ovisno kako to većini paše, onima u vladi vjerovatno.

Tako je ove subote 20.11. Dan Meksičke Revolucije, no kako pada na subotu, onda su to prebacili na danas, bar taj neradni dan, dok je praznik ostao u subotu. Tako je ovaj vikend bio “puente” iliti most. Danas se tako očekuje kaos u kinima i super marketima, na ulici možda i ne toliko. No kako je vrijeme baš čudno, po danu zna zapeći i do 28C, očekuje se i kaos u parkovima i raznim muzejima koji će možda imati u pon free upad koji je obično nedjeljom.

Viva!

 
2 komentara

Objavio dana 14/11/2010 u Za

 

Dan poštara

Ako me niste pratili od početka, onda neznate da u meksiku postoji dan za ama baš sve. Pa tako i dan poštara.

Možda ovaj dan ne bi bio toliko specifičan od ostalih, da se ne razlikuje po nečemu. Naime dan poštara je 12.11. tako smo danas dobili na vrata jednu finu kuverticu ubačenu od našeg poštara, u ovom slučaju poštarice koja nas na to podsjeća. Kuverta služi da eto, podržimo poštara na neki način. Al brijem da će najviše cijenit novac.

Ovo nije poslano od strane samih poštara, već od “Correos de Mexico”, državne pošte. Mislim da tu podršku možemo nazvat napojnicom sa kojom povećavate šanse da vam neće ukrast paket te da vam dođe ono što vam je poslano. Tako se na kuverti poštar zahvaljuje na njegov dan, i vama naravno što cijenite njegov posao.

Kod nas bi rekli, “kolko para tolko muzike”, kod poštara, “kolko para tolko kuverti”. Evo slike kako to igleda:

 
Komentiraj

Objavio dana 10/11/2010 u Život

 

Cochino = svinja

Ima jedno pravilo među blogerima koje glasi ako si ljut ili te nešto upiklo u živac, ne približavaj se facebooku/twitteru/blogu. Vjerovatno ćeš napisati nešto što ćeš kasnije htjet pobrisat.

Jučer navečer, kao i svaku večer vodim psa van da obavi svoje posliće, i šetamo kroz naselje gdje živimo. Naselje je puno ljudi svih dobi, i starijih koji su tu od 60tih kada je naselje izgrađeno, mlađe generacije sa djecom, generacije bez djece, i na kraju brdo djece. Naselje je tolko veliko da ima i svoje 2-3 osnovne škole. Iako sam već pisao o ovom naselju. Veoma ugodna atmosfera sa puno zelenila itd…

Šetnja psa je moram priznat kompliciranija od šetnje malog djeteta. Pas non stop njuška, a kako se radi o štencu, sve što nije kamen, mu izgleda jestivo. I to je ono što mi je jučer diglo tlak. Neka xy žena je iz zgrade spustila kraj ulaza jednu vrećicu punu pilećih ostataka, vjerovatno za živine koje su vani, vjeverice i pokoja mačka. Miris će vjerovatno povući ostale divlje pse koji žive u gradu sa kojima grad inače ima problema, no o njima su pisat drugom prilikom. I naravno ovaj naš odmah tamo, i kako misliš da samo njuška, on se počne gušit tim pilećim kostima.

Ja mu naravno odmah pokušam to izvuć iz usta, al ako imate psa onda znate da koji put to nije baš lako, pogotovo ako pokušava to progutat samo da mu ne uzmeš.

Vječno pitanje

Možda sam stvarno ja, možda se još nisam tolko izmeksikanizirao da kažem da me stvarno briga za sve što se dešava oko mene. Da me ne zanima što će se desiti sa smećem koje netko baci kroz prozor. Ovdje se naravno ne radi o pojedincima. Znači ja onako po onome što sam i gdje vidio, 95% stanovništva glavnog grada ne mari niti ga je briga u kojem će stanju ostaviti mjesto gdje je boravio neko vrijeme, i ne samo to, tamo gdje živi.

basura en TuxtlaTužno je koliko njih misli da ako ostavi smeće negdje na kupu da će to netko sa vremenom pokupit…

Netko će reć, pa neobrazovan narod, ne znaju za šta služi kanta za smeće, nisu bili taj dan u školi bi rekli kod nas. No ista stvar se može vidjet i u UNAMu, glavnom i javnom sveučilištu u Meksiku. Pošto se radi o jednom ogromnom kompleksu, stvarno je veliko. No ukoliko se uputite jedan dan tamo, primjetit ćete da je puno smeća. Lik jede sandwich i sok, i ispadne mu uz rub ceste taj papir i tetrapak. Pa ukoliko to vidim, i nadrkan sam tolko da nešto kažem, šapnem mu onako da mu je nešto ispalo. Neki kada vide stranca, bude im neugodno, pa kažu joj da.. Neki vjerovatno koji su pri kraju studija pa ih još manje zanima išta, kažu da to nije njihovo.

Tako da sam i došao do tog zaključka da se ne radi o tome dal je netko obrazovan ili je sa sela. Nekako im je to u krvi da ih nije briga ni za svoju djecu, ni za susjedovu, ni za nikoga. Samo gledaju na sebe. I takvo ponašanje ih dovodi do tamo gdje jesu danas. Meni su ovakve teme odlične u meksičkom društvu, jer kao svih njih zanima što jedan stranac misli o njihovoj zemlji. No kada onda podijeliš ono što je očigledno, onda završiš kao netko tko ima nešto protiv njih. Naravno ima onih koji se slože sa time, jer poznaju svoje sunarodnjake.

Palomas se regocijan con el inicio de la CuaresmaVeoma klasična slika u Meksiku, kad netko nezna čemu služi kanta onda to ovako izgleda

Život ovdje nije lak po tom pitanju, i stvarno je potrebno pun klinac vremena da prođe da se probaš naviknut na te stvari. Sljedeće subote je susret hrvata ovdje, i upoznat ćemo nekoliko hrvata koji su već jako puno ovdje. Baš me zanima kako oni na to gledaju i ne bih se čudio da su se već 100% izmeksinanicirali, te da su kao oni, jer nakon nekog vremena se pitaš, ako njih nije briga za svoju državu, zašto bi onda stranci trebali brinut se. Iako bi netko pomislio da se to može izlječit, ne može. To je generacijski problem koji je već zadnjih 200 godina tu, tako da je vrlo teško riješit ga se, vjerovatno se nitko više niti ne trudi educirat novu djecu da su izmislili koš za smeće.

Trebao bih pokrenut upitnik, rezultati bi bili veoma zanimljivi.

 
Komentiraj

Objavio dana 07/11/2010 u Protiv, Život

 

Pizza

Jeste li ljubitelj pizze? Tko nije.

Ja sam veeeeeliki ljubitelj pizze. Trudim se ne jesti previše jer sam kao na dijeti, iako je to u meksiku teško održati (znam znam..), al se tješim time hihi. I moram priznati da odkad sam došao ovdje, nisam probao jednu dobru pizzu. Ovdje većina lanaca pizzeria su one američke, Dominos, PizzaHut, Papa Jones itd.. I sve su im pizze slične, puno tijesta, pola kile sira, par komadica sunke ili kobasice i to je to. Al ono najbitnije na pizzi im je sir, sve reklame idu ovako “više sira, od sada više sira, sir sir sir”…

A i cijene su više, jedna “velika” koja bi bila neka srednja kod nas košta oko 60kn i ima puno čega? sirrraaaa i malo šunke i gljiva. Za sada sam probao većinu pizza iz svih tih lanaca, a i od domaćih koji rade pizze sa svim mogućim što pronađu u kuhinji. Mi uglavnom naručujemo iz jedne male pizzerije tu blizu nas, koja ima ok cijene, i ne štedi na sadržaju. Ok je, no ipak nije to to.

Pronašli smo je!

Pronašli smo najbolju pizzu u gradu! Vjerovatno se pitate gdje tko šta. Pa tko će drugi nego naš čovjek. Dragan ima malu pizzeriju u centru grada gdje smo bili prije koji dan, i iskreno, pizze su prste polizat. Veličinom nisu tolko izražene, no kako su cijene jako niske (uzimajući u obzir top lokaciju gdje se nalazi), možete čak naručiti 2 i biti unutar 50tak kuna sa cugom.

Možda zvučim čudno, tolko emocija oko pizze, al vikendom uglavnom jedemo nešto tako ili vani kako tokom tjedna kuham ja doma, onda vikedom ili je sushi ili pizza, ili ako imam vremena i volje radim nešto veće tipa lasagne ili neku mesinu. Al obično vikednom je off mode pa je pizza spas 🙂

Još samo nam fali da nađemo nekog zemljaka koji pravi prave čevape, to bi inače bio odličan biznis, jer koji god meksikanac je probao, teško ga skinut, postanu ovisnici o čevapima.

 
2 komentara

Objavio dana 06/11/2010 u Život

 

Stigla zima

O da, bome je, kako svako jutro izvodim psa oko 7, imam priliku osjetit svježinu dana na svojoj koži. Nakon pomaka sata prije koji dan, više nije mrak. No u zadnje vrijeme, zadnjih tjedan dana se klima užasno mjenja. Tako prolete skoro pa sva 4 godišnja doba u jednom danu. Te je izrazito teško znati što staviti na sebe prilikom izlaska vani.

Tako je danas oboren rekord za najnižu temperaturu, izmjereno je oko -1C° u 7h ujutro. Tokom dana temperatura poraste do nekih 25C, što je dosta ugodno, i onda navečer opet padne. Prije dva dana nas je iznenadila kiša, koja je u ovo razdoblje čudna.

Vjerovatno mislite, ah bude kod nas i do -10, znam da se u hr znaju spustiti temperature i niže od ove, no važno je napomenuti da u meksiku ne postoji grijanje. Znači rijetko tko ima grijanje u stanu. Ni centralno ni na drva. U glavnom gradu je zabranjeno loženje na drva zbog smoga i zagađenja, samo nam još i dim drva fali. Iako se može osjetiti u zraku u zimi, kako za neke zakon ne važi puno.

Mi imamo neku mini kinesku električnu grijalicu koja nas spasi malo kada baš zagusti. Al kako najavljuju, bit će gadno ove zime hehe. Al dobro, iako volim zimu u meksiku jer je uvijek vedro i tokom dana se zna zagrijati za neku laganu trenirku, a i ono najbitnije, ljudi preferiraju ostati doma i ne izaći. Pa se može reći da i nema tolko gužvi vani.

Usto, počinje Božićni ugođaj (iako ovdje već od 9mj), gdje se sve kiti i malo kome se to ne sviđa. Samo još fali da padne snijeg. Jel sam spomenuo da mi jako fali snijeg? Da, veliki sam fan snijega.

 
1 komentar

Objavio dana 05/11/2010 u Klima