RSS

Mjecečni arhivi: Listopad 2010

Dan Mrtvih i Djed Mraz

Bliži se Dan Mrtvih tj Dia de Muertos, jedan od najvećih blagdana u Meksiku, veći čak od Božića i Uskrsa. Horde ljudi ukrašavaju svoje balkone i prozore sa svijećama, neki sa bundevama a neki sa Jason-ovim likom. Mi smo jučer slučajno otišli na UNAM, glavno sveučilište u Meksiku, gdje se svake godine, tokom 3 dana održavaju “Ofrendas”. Ofrenda je mjesto posvećeno nekome tko više nije sa nama. No, način na koji to svaki fakultet na sveučilistu UNAM radi, je podosta zanimljiv, jer svake godine postoji tema, ove godine je to “Independencia” tj neovisnost, koju su prije malo proslavili.

Tako je sve bilo krcato sa motivima krila (Angel de Independenica / Anđeo neovisnosti). No bilo je svega. Kako je jučer bilo otvaranje, gužva je bila ogromna, pa smo onako brzinski proletili kroz sve i moram priznat da je ove godine bilo dosta bolje nego prošle. No kako to biva svake godine, uvijek ih zajebe kiša, tako je jučer puhalo a danas su najavili kišu. Kako su većina Ofrenda napravljeni od kartona, papira, svijeća i latica cvijeća, ne piše im se dobro ako rokne kiša.

Evo par slika kako je to izgledalo:

 

Djed Mraz

Sigurno se pitate što ovaj debeljuco radi ovdje. Ono što sam primjetio čim sam prvi put došao u meksiko, je to da svi veći shopping centri i super marketi počinju sa ukrašavanjem i prodajom božićnih rekvizita već početkom 10mj. Tako je baš fora vidjet vani pržiona 30C, a u trgovini borovi, kuglice, sobovi, one mini lutke koje plešu zvončiće… Morate priznat da je čudno. Koga god pitam od lokalaca, malo tko zna pravi razlog. Jedni kažu da se radi o čistom konzumizmu, drugi da je razlog masa ljudi i da jednostavno ne stignu zadovoljiti sve da prodaju samo u 12mj. tako počnu 3 mjeseca ranije.

Klima

Iako je još uvijek klima tokom dana ugodna, 24-29C, polako se smanjuje. Ujutro i navečer temperatura je oko 8-9C, što baš i nije tako toplo. Neki dan je čak bilo i 6C, prava šljiva pogotovo ako izletite sa psom u majici kratkih rukava i bermudama, pa se gospođe križaju koje vode svoju djecu u školu. Usred zime u glavnom gradu zna dobro zahladiti, već sam spominjao da većina kućanstava nema nikakvo grijanje instalirano, loženje na drva je zabranjeno, iako se svako tolko osjeti miris drva, onaj predivan miris drva. Svake godine je sve hladnije zahvaljujući globalnom zatopljenju, pa me baš zanima kako će biti ove.

 
1 komentar

Objavio dana 29/10/2010 u Život

 

Imamo band!

Outtake from Class: Rock BandPoznato je da su u mom naselju svi muzički nabrijani. Dal se radilo o gospođi koja čisti stan pa sluša radio da se svi ostali pitamo dal žena uopće čuje da radio svira. No odnedavno, u zgradi ispred, tatek i mamek su sinu kupili gitaru. Nemam ništa protiv da mladi uče svirat, i ja sam se ko dete mučio sa sintićem. No kada to dijete odluči da upali pojačalo i kresne gitaru u subotu oko 22h, ili nedjeljom oko 8 ujutro, e onda mi dođe da i ja sasviram po njegovim rebrima.

No dobro, dečko je naučio u zadnje vrijeme par linija Metallice i malo Gunsa, pa se može reći da je i izdržljivo.

No, od jučer, u stanu ispod mene, lik ima sintić, pravi mega električni piano. Na početku se cijeli dan svodio na pritiskanje 3 note uzastopono i uzastopno. Iako slušalice postoje, priroda meksikanaca je takva da mu brani da slučajno pomisli da li možda netko odmara ili jednostavno želi provesti miran vikend, naravno ovdje pričamo o terminima poslje 22h. Da smo na selu, u šumi ili di god, mislim da mi ne bi tolko smetalo, no kako se radi o jedno 10 zgrada sa 16 apartmana, još uvijek mi nije jasno kako netko može reći baš me briga.

Rockeri

Tako je ispred zgrade rokerica, a ispod mene pianista, još samo nam fali bubnjar pa da odem kupit neki bacač raketa i zasviram. Kada ovi balavci odluče ostavit svoje instrumente, i ja napokon mogu ubit oko iliti napravit siestu poslje finog ručka, u subotu popodne, onda dođu drugi mamlazi, kojih ima nekoliko, neki dolaze sa gitarom, drugi sa bubnjevima, treći sa trubom, i onda nam sviraju serenatu ispod prozora. Neki su čak i ugodni, no većina ih je da bi im spustio kantu vode.

Evo jednog videa sa balkona od prije par mjeseci:

Većina ovih likova po meni ima sasvim glupu ideju zarade, jer je ovo praktički maltretiranje ljudi, i vjerujem da im većina da par pesosa samo da odu, no to je greška, jer će se vratit po još za koji tjedan.

 
1 komentar

Objavio dana 24/10/2010 u Protiv, Život

 

Finjak

U Meksiku ne postoji službeno predstavništvo Hrvata, odnosno niti konzulat niti ambasada. Iako se na stranici Ministarstva nalazi konzulat, radi se o počasnom konzulu, čiju dužnost obavlja jedna meksikanka. Moram priznat da smo svi (hrvati koji smo stigli u meksiko) odmah pohitali tamo da vidimo tko je to tamo, i da vidimo o čemu se radi. Nažalost, svatko od nas ima loša iskustva sa osobljem tamo, jer iskreno, nisu pokazali niti mali interes za nas. Ja sam nakon 2 tjedna zivkanja jednostavno odustao od forsanja, metoda nećeš-nećeš. No, jučer smo saznali da nije niti njena dužnost da zna za nas, i za sve poslove, nas usmjerava na našu ambasadu u Washingtonu.

Kako mi putovnica ističe početkom sljedeće godine, poklopilo mi se da osoblje naše ambasade u Washingtonu, dolazi u Meksiko City, radi svojeg godišnjeg posjeta, a i radi “Konzularnih dana” koji su se održavali ovdje. Tako sam se jučer našao u tom počasnom konzulatu (prvi put unutra), gdje sam trebao ostaviti dokumente i ostalo za izradu nove putovnice. Što je zapravo super opcija, uglavnom radi financija, jer su druge opcije bile ili doći u hrvatsku ili ići u Washington. Osoba koja je poslana u Meksiko iz DCa je više nego susretljiva, profesionalna i naša haha. Drago mi je da takve osobe rade na takvim pozicijama, da znaš da možeš računat na bilo koju situaciju. Iako im je to posao, nekako mi se činilo da to rade jer to vole.

Iako je naša zajednica hrvata mala, preko drugih kanala, saznali smo da se te večeri (jučer navečer), održava jedan prijem na kojem će prisustvovati osoblje iz hr ambasade, ljudi iz ministarstva vanjskih poslova te glavom i bradom ambasadorica Kolinda Grabar-Kitarović. Kako sam se našao tamo, pitali su me da li ću se pojavit na tom meetingu, nisam lagao da nemam blage o tome. Tako da su mi uručili pozivnicu, sa mnom sam poveo i dragu prijateljicu Andreju iz Zagreba, koja isto živi ovdje. Te smo se ona i ja fino ušminkali i otišli na taj prijem.

Već kod ulaska u privatnu kuću, primjetili smo veći broj osoblja sigurnosti, men-in-black skoro, te izlaskom na terasu, skužili smo jedno 30tak ljudi. Uglavnom starijih ljudi, no bilo je i nešto mlađih uglavnom djece. Radilo se od predstavnicima raznih zemalja, od kojih i ambasador Israela u Meksiku i ostale “face”. Brzo smo se grupirali mi rvati sa osobljem iz Washingtona i Zagreba, te razgovarali o svemu, meksiku, našim iskustvima, te svako tolko smo se bacali i u političke vode sa pitanjima tipa kada će nam USA ukinut vize i da li se radi na tome da se otvori konzulat (onaj pravi) ili ambasada u Meksiku, kako se broj hrvata povećava sa vremenom.

Čak smo upoznali par hrvata koji su u meksiku malo duže (11-33 godine), što je puno! Izmjenili iskustva o našem boravku ovdje i pili vino. Kako se radilo o fancy šmensi događaju, catering je letio svuda sa svime, i nudili su neke meksičke pizdarije za jest, od čega sam cijelo jutro na wcu. Bolje da su ovi iz zagreba doveli nekog da napravi malo čevapa ili nešto, meso i lepinje spakirat u diplomatske kutije, ne vidim problem 🙂

Iako sam nosio fotoaparat, nisam uspio napravit ni jednu sliku, iako sam primjetio da se i nije puno slikalo, pa neznam dal je bilo dopušteno. No dobro, budemo drugi put.

Susret

Kako se bliži dan kada ćemo napravit mali susret hrvata (13.11. u Meksiko DF), napokon ćemo imat pravu i konačnu listu onih koji će se odazvati susretu. Za sada smo nekih 20tak koji su se odazvali, no vjerovatno ih postoji bar duplo, vjerovatno starije generacije koji nisu na facebooku ili na mejlu, pa ih je teže locirati, a nažalost ne postoji još nikakva baza nas koji smo tu. Bar ćemo to promijeniti hehe.

Prijem je imao određeno vrijeme od 19-21h, te su nam rekli da nema nikakvog after partija i da se taj tip skupa obično drži striktno tog vremena, te da je u 9 fajrunt. Andreja i ja smo došli u 19:03h tamo, klasična hr točnost, i na početku je situacija bila dosta ukočena, alkohol vjerovatno još nije počeo djelovati. Neznam zašto, al sam bio uvjeren da ćemo oko 21h svi vrtiti kolo oko fontane, no to se nažalost nije desilo. Upoznali smo također predstavnicu srpske ambasade u meksiku, koja se pohvalila sa oko 150 srba koji su u meksiku. Iskreno, žena nas nije posebno fascinirala, no, i par srba su mi rekli da imaju loša iskustva sa njihovom ambasadom ovdje. No dobro, bar imaju ambasadu.

Oko 21.40h smo se fino odlučili pokupiti jer smo bili među zadnjima, a i svi naši službeni predstavnici su već otišli. Bilo mi je drago što smo bili, i žao mi je što nije došlo više nas, al kako je skup bio zatvorenog tipa, mislim da su i nas pozvali čisto iz reda jer sam se ja našao tamo u konzulatu. No dobro, kako nismo tolko ni povezani sa službenim dijelom svega toga, nismo ni mogli biti obaviješteni.

 
2 komentara

Objavio dana 19/10/2010 u Za, Život

 

Gej je OK

Mala pauza od pisanja, nikako da se vratim u realnost nakon posjeta San Franciscu. Još uvijek mi fali civilizirano i normalno okružje. No dobro.

Ne bi ovaj post pisao, da nije bilo ovog incidenta kojeg su prenijele vjerovatno sve svjetske tv kuće, pa tako i meksičke. Iako vezan za Srbiju, ne rijetko se spomene i Hrvatska o kojoj ću pisat, kao ne tako daleko od srbije po pitanju tog dosta zaostalog mišljenja o homoseksualnosti. Srpski anti-gay idioti odlučili su pomoć lokalnom turizmu igrajući na kartu da je svaka reklama dobra. Ova sigurno nije, pogotovo ako će na neki način uplesti i ostale države koji prakticiraju sličnu praksu.

Tako je u nekoliko navrata spomenuta i Hrvatska, koja isto ima problema sa svakojakim malo mozgovnim ljudima. Dal to bili idioti iz BBB (bad blue boysi), koji sebe vole nazivati i po koji put navijačima, iako su to u vrlo rijetkim situacijama ili ostala ekipa koja jednostavno nema pametnijeg posla nego razmišljat kako da ponese 20kg kamenja na Jelačić plac. Veoma primitivno, no dobro, nije tajna da smo i mi hrvati malo primitivan i zaostao narod, ne tolko kolko meksikanci, ali imamo i mi svoje bubice.

Često se nađem u situaciji kada me pitaju dal je to istina, dal su ljudi zaista takvi, i kako je to moguće za državu koja pretendira biti vodeća u turizmu u Europi. Naravno da negiram većinu toga, kažem da je gay društvo više nego pozvano u Hrvatsku, što i je, no, uvijek je moguće nabasat na nekog gradskog seljaka. Meksiko se dosta razvio po tom pitanu, vjerovatno zbog broja stanovnika i postotka gay osoba. Čak se planiraju omogućit gay brakovi.

To je ok.

Ne vidim razlog zašto bi ja bio protiv toga ako nemam nikakve veze sa time. “Branimo obitelj”, “Obitelj je sveta” i ostale parodije iz crkve, neka ljudi ostave doma, to baš nikog ne zanima. Stvarno. Mislim da bi svi ti ljudi koji imaju tolko gnjeva prema nekome, možda trebali usmjeriti taj gnjev prema nekom od koga bi mogli imat koristi, recimo vlada i ostali pacijenti slišnog tipa, recimo, smanjivanje pdv-a. Tamo bi i ja možda bacio nešto, pa ostao par noći u zatvoru, al bi znao da se možda isplatilo. Al bacat kamenje na ljude jer su malo drugačiji, neznam kolko moraš imat zelenog mozga da ti kaže da to, nije dobro.

 
3 komentara

Objavio dana 11/10/2010 u Protiv, Život

 

Tehnički pregled

Danas sam otišao napraviti tehnički pregled na autu kojeg je potrebno raditi dvaput godišnje i košta oko 120kn. Pregled se sastoji od ostavljanja auta tehničaru koji gurne neku cijev u auspuh i malo da gasa, svega 10min na traci. Uglavnom se mjere samo ispušne vrijednosti. Tolko o tehničkom, a dal vam visi far ili nemate retrovizor, to i nije tolko bitno sa obzirom na pravila vožnje koja (ne)postoje u Meksiku.

Tajne zanata tehničkog su zapravo izbjeć gužve, jer se ovaj 10minutni posao može pretvorit na 2-3h čekanja. Naime, kako imate dvaput godišnje termin, taj termin traje 2mj, znači unutar tih 2mj morate otići napregled sa autom. Moj termin je ožujak/travanj i rujan/listopad. Naravno da su najveće gužve zadnja 3-4 dana, jer svi idu u zadnji tren, jer iskreno, osim te aka kontrole, radi se o čistom gubitku vremena. Kada vidim kakvi svi auti se nalaze na trazi, stvarno me nije strah za mog limenjaka iz 2005.

Tenencia = neki x porez

Godine ’68 je uveden jedan predivan porez kojeg moraju platiti svi vlasnici auta po autu i godini proizvodnje te prvobitnoj cijeni. Porez je izmišljen kako bi se napunio državni budget prije olimpijskih igara koje su se održavale te godine. NO, kada se kasa prasa fino punilo, teško je lopovčine bilo skinut sa tog poreza, tako se i dan danas taj porez plaća.

Kamo ide i za šta je, za olimpijske više nije, to je sigurno! Svaki predsjednik kao i u hr, prodaje malo magle sa praznim obećanjima, pa tako je i lokalni obećao da će ukinut taj porez na aute, evo prošlo par godina, još uvijek se ukida.

Mafija

Al nije porez ono što mene brine, već mafija koja stupa nakon što se prođe taj drugi tehnički. Naime, da bi otišli na drugi tehnički pregled, morate imat plaćenu Tenenciu (koja se plaća početkom godine). Ja sam moju platio tek prije malo. Znači bez tog poreza ne možete na drugi tehnički, a bez drugog tehničkog nemate naljepnicu na autu, a bez te naljepnice automatski vozite kao “neispravno vozilo”.

E onda dolaze famozni genijalci, idijoti, primitivci, ubaci-neku-prljavu-riječ tip likova, koji vam fino razbiju staklo i odnesu taj dio stakla na kojem je ta naljepnica tehničkog pregleda. O da da, nije bitno na kojem se staklu nalazi zaljepljeno. Iako se na naljepnici nalazi vaš broj tablice, mislim da su tolko razvijeni da im nije problem to zamijeniti. Tako vi imate razbijeno staklo, koje ajde, bar osiguranje u meksiku dobro pokriva, tj platite tek mali postotak. Al mislim da je gubitak vremena i novca najviše problem kod ovog slučaja.

Evo par slika koje sam ja slikao na autu moje meksičke tetke za potrebe osiguranja, kojoj su prošle godine u ovo doba maznuli naljepnicu.

Kao što se može vidjet na slikama, ovo je izvedeno veoma profesionalno jer je uzeta samo potrebna naljepnica od ukupno 4. Ove naljepnice su inače isto idiotska metoda, jer dobijete dvije na godinu, a rijetko tko da ih skine, jer su zaljepljene sa nekim maxi ljepilom a i skidanjem se potrgaju… Tako auto star 10tak godina ima naljepnice ko neki kombi iz lunaparka.

 
Komentiraj

Objavio dana 07/10/2010 u Život