RSS

Mjecečni arhivi: Rujan 2010

Slavlje, dan poslje

Tek su 10h ujutro i traje tišina, predivna tišina koju je rijetko imat u ovo doba, ja sam se nažalost digao već oko 8, prvo radi psa koji je već bio malo živčan a drugo zbog profesionalne bolesti kod koje ne mogu spavat dulje, čak ni vikendom. Iako je od danas službeno početak mega mosta koji traje 5 dana, i grad će osjetit tu tišinu što u prometu što u trgovinama. Dok će restorani i centar bit krcat što sa turistima što sa lokalcima.

DRUNK MANSlavlje smo proslavili relativno mirno, kao i svake godine, u obitelji cure, uz hranu i cugu. U cijelom gradu traje akcija “suha noć”, koja zabranjuje prodaju alkohola u super marketima, a i u mini marketima, dok u barovima i restoranima ne. Malo idiotski, jer ako kupiš cugu u trgovini veće su šanse da ćeš to konzumirati doma, dok kada se urokaš u bircu, veće su šanse da ćeš vozit doma, tolko o akciji. Al dobro, uspjeli smo jučer dobiti par boca piva onako ispod pulta u mini marketu, viva mexico.

Danas je uglavnom slična procedura kod većine meksikanaca, a to je da se ruča ono što je jučer ostalo od hrane (slično kao i kod Božića i Nove Godine), te se popodne provede ne radeći ništa ili odlaskom u centar, parkove ili slično. Tako da bar znamo na koja mjesta ne ići. Mi ćemo dan provest uglavnom polupasivno. Ja nažalost nemam nikakav most, pošto trenutno nemam ni jednog aktivnog meksičkog klijenta koji je na odmoru.

Meksikanci su veliki ljubitelji pirotehnike, tako da se samo u jako velikim manifestacijama angažiraju profesionalci. Uglavnom svatko ima svoj privatni vatromet, naravno tu ne mislim na one rakete tipa prskalica, već o pravom vatrometu koji leti 40-60m u zrak i napravi ka-boom. Već sam spominjao da u meksiku svi sve znaju, tako da kolko može bit komplicirano složit malo baruta sa bojom u kartonske loptice (discovery channel) i to nafilat u cijevi i lansirat. hehe.

 
Komentiraj

Objavio dana 16/09/2010 u Za, Život

 

Mega most

¡Viva Mexico!Dan prije tog mega očekivanog dana, sve je mega, mega budget za organizaciju, mega kaos u prometu i centru, mega potrošnja na poklone… Pa tako je i ovo najduzi most koji ce sluzbeno stupit na snagu u povijesti meksika. Tako da ce (m)učenici bit doma od sutra, iako su danas skraćeno pa do ponedjeljka, točno pet dana, pravi mini praznici. Nije loše a vjerujem i da će puno firmi spojiti isto sve kao državne firme. Nikako dobro ako morate nešto službeno riješiti, platiti nešto u banci ili regat auto.

Kao što sam već spomenuo, iako ima puno ljudi koji su ponosni, isto tako ima onih koji i neće baš veselo vikati “Viva, Viva” sutra. Mnogi su razočarani politikom predsjednika, i ne podržavaju tolku raskošnost vlade u ovo doba. Čitam po raznim servisima da je centar u kaosu već par dana i da je sigurnost na jako jako visokom nivelu, možda previsikom, pribojavaju se da se ne desi slično što se desilo u Moreliji prije koju godinu kada se za vrijeme “Grita” tj vikanja “Viva Viva” izvršio atentat na posjetitelje, te su poginule 8 osoba i oko 85 ih je ranjeno.

Tako da se može vidjeti neki strah među organizatorima, iako će većina ljudi sutra provesti sa svojim obiteljima, te izbjegavati razne trgove, no uvijek ima ljudi koji vole biti na glavnom trgu Zocalo gdje će predsjednik udarati zvonce i vikati “Viva Viva”. U školi koja je blizu nas čuju se odjeci kako mali meksikanci vježbaju vikanje i uče ih da budu ponosni na svoj narod. Dal bi trebali biti, pa valjda bi i trebali, ja osobno i ne vidim baš puno razloga na to, gledajući na situaciju oko siromašnosti, nezaposlenosti, poplava i svih tih ljudi koji su ostali bez kuća, baš ne bih imao puno volje to ne ignorirati i biti patriot. No neka im je, zasluženo 200 godina.

Viva Mexico

 
Komentiraj

Objavio dana 14/09/2010 u Život

 

“Ninis”

Ovo je samo jedan od onih globalnih problema koje Meksiko ima sa stanovništvom. A tiče se mlađe populacije, te službena brojka obuhvaća ni više ni manje nego 7 milijuna mladih.

Mexico Emos 3O čemu se točno radi, tko su “Ninis”-i? Ninisi su posebna generacija mladih koja ne studira niti ima posao te se može reći da su prepušteni sami sebi, iako to ne znači da nemaju roditelje. Ta “djeca” su potpuno obeshrabljena za ikakvu aktivnost te se ne vide kao netko u budućnosti. Brojka koja raste pokazuje da se radi o veoma ozbiljnom problemu te ih Meksiko pokušava riješiti no bez pomoći roditelja i novca za ustanove je teško postići rezultate.

Vjerovatno ste čuli za “Emo”-se ili “Generaciju X” koji prethode “Ninis”-e, i ovaj problem nema samo Meksiko, no kako nisam baš previše upućen u statistike ostalih zemalja nema smisla da uspoređujem. Naizgled prolazni peh, određene institucije ga shvaćaju dosta ozbiljno. Osoba koja nema previše interesa što će sa sobom, ne može biti dobro.

Gdje počinje problem?

Dia del niño 2006Problem počinje u ogrominim gradovima kao što je Meksiko City, gdje ti mladići kao djeca imaju snove, sanjaju kao i sva djeca što žele biti, no već kroz veoma loš državni edukacijski sistem, neodgovorne roditelje, oni polako gube nadu. Visoke škole godišnje odbijaju oko 200 tisuća mladih u glavnom gradu te oko 100 tisuća u ostatku države. Kasnije možda prolaze kroz ugovorno zapošljavanje na par mjeseci koje ih ne uči dugotrajnoj odgovornosti. Te se može reći da su doslovno izgubljeni.

Famozni roditelji, koji odgoje djecu na način da ne moraju radit ako to ne žele, te im daju dosta toga serviranog, samo pogoršava situaciju. Ti roditelji ne moraju biti posebno bogati iako jesu u većini slučajeva, problem se javlja i u srednjem staležu, onom normalnom. Imam peh da poznajem bar dvije takve osobe, koje se izgledom ne razlikuju posebno od ostalih, no imaju 28 godina, završili su fakultet prije nekoliko godina, no ne rade ništa. Uzdržavaju ih roditelji gdje žive i na pitanje kako ide posao, uglavnom odgovaraju da čekaju pravi posao.

Te osobe čekaju idealan posao, sa idealnim povlasticama i plaćom. Kada čujete neke od očekivanja tih ljudi, pitate se dal će se te osobe vratiti u realnost. Moji poznanici traže posao skoro pa 10 godina. Otkad su završili srednju školu, valjda te osobe čekaju da im netko servira sve pred nos, i neće ništa poduzeti da pridonesu k tome. Naravno, ovo nije poseban slučaj “Ninis”-a, no jako često upoznam brdo ljudi koji su u ovoj situaciji.

Rješenje problema

Kada uvidim neki problem, po meni je uvijek dobro imati možda neku svoju viziju rješenja tog problema, da ne bi ispalo da se samo žalimo a ništa ne radimo hehe. Naravno da nisam kvalificiran za izmišljanje rješenja za ovu situaciju niti ću se truditi izmisliti neko specijalno rješenje, no mislim da bi se većom pažnjom roditelja na tu djecu, i ne serviranja svega na gotovo, puno pripomoglo rješavanju ovog problema.

 
1 komentar

Objavio dana 11/09/2010 u Život

 

Novi član obitelji, prvo pa muško

Iako ga zovemo našim sinom, ne radi se o pravom djetetu već o malom psu. O psu cura i ja maštamo već duže vrijeme, no kako je to dosta velika obaveza, puno vremena smo radili na logistici. Ja sam odmalena bio okružen sa psima dok ona nije, no brzo smo se složili oko rase koju želimo. Odlučili smo se za Westie-a (West highland white terrier) koji je skoro pa idealan za stan. Ima tek 2mj i u procesu smo odgoja što se jede što ne. Moram priznat da je baš super društvo iako je tek beba. Evo jedan kratki video kako provodimo dane…

Psi lutalice

Los Tres PerrosMeksiko ima problema sa psima lutalicama. Obično se mogu vidjeti u većim grupama po parkovima, no i po gradu idu u manjim grupama. Rasturaju smeće, grizu ljude i smrde. Iako smo razmotrili opciju udomljavanja jednog takvog psa, naša tablica sa/protiv i nije baš bila za to. Ulični psi nisu nikada bili u stanu te privikavanje takvog psa na stan bi možda bila nemoguća misija.

Problem pasa na ulici, osim što se i samo umnožavaju, je i to što ih ljudi u masama puštaju na ulice. Pas se kupi djeci, oni izgube interes, pas leti na ulicu, veoma tužno i idiotski. No to je razlog zašto ima toliko pasa po meksiku. Osobno dajem podršku svim udomiteljima i psima koji se poklanjaju, no pokazalo se da ljudi više paze i čuvaju pse koji su čiste rase i za kojeg su vjerovatno nešto i platili. Kada bi svi imali takve pse možda bi posvećivali i više pažnje te ih ne bi ostavljali na ulici same.

 
2 komentara

Objavio dana 06/09/2010 u Monday report, Život

 

Imaš kunu?

Ono na što se turisti obično iznenade je to što na svakom koraku moraju ostavit neki sitniš. Nažalost to nisu ulični prosjaci koje je moguće ignorirati, nego su to obično ljudi koji sa dosta lošom financijskom situacijom, te rade neke poslove za koje ne treba puno škole.

Osobno nisam škrt, no isto tako ne volim poklanjat novac, bez obzira dal se radi o 2-3 kune. No recimo da vam tokom prosječnog dana treba 5-10kn za te ljude. O kojim ljudima ja to pričam? Naime, u Meksiku ništa nije gratis, i dosta ljudi to iskorištava na način da smatraju da mu je potrebno platiti za neku od intelektualnih usluga koje obavlja.

Don DavidMože se reći da sa autom imate najviše tih pasivnih troškova. Na semaforu, ako ne stignete na vrijeme reći NE, klinac će vam se popet na haubu i oprat vam šoferšajbu, hopla 3 pesosa (1,30kn). Na svakom parkingu ima bar jedan lik koji vam pomaže da se isparkirate te da zaustavi eventualno promet koji ide, hopla 3 pesosa. U supermarketu imate klince/bakice/djedice koji vam pakiraju hranu u vrečice, hopla 3-5 pesosa. Lik vam se ponudi da vam pomogne gurat kolica sa hranom do auta i pomogne to utrpat u auto, hopla 3 pesosa. Izlazak iz parkinga, hopla 3 pesosa.

Na povratku doma i prolazak kroz 5 semafora obitavaju, dečko koji pljuje vatru, na drugom familija koja se penje jedan na drugog, na trećem je klaun koji žonglira, na četvrtom vam operu prozor, a na petom klinka brejka hip-hop ritmove. Iako ne nužno kod svakog 2-3 pesosa hopla.

Najviše mrzim one koji su na ulici gdje je parking besplatan, javna površina ne? I onda se postave genijalci koji naplaćuju 10-15kn za čuvanje auta. Naravno, po zakonu nisi im dužan platit ništa, al riskiraš da ti ogrebu auto ili poskidaju retrovizore. Nekako bi ih najrađe pregazio, al mislim da mi osiguranje ne bi pokrilo štetu i pranje blatobrana.

Većinu ovih sitnih troškova možete izbjeći, neke skoro pa i ne, ali bilo kako bilo, uvijek je potrebno imati sitniš sa sobom.

 
Komentiraj

Objavio dana 03/09/2010 u Ostalo, Protiv, Život