RSS

San Francisco

28 ruj.

Moram priznat da sam u onom post-godišnjem osjećaju, prebrzo je prošlo. Uspjeli smo pogoditi najsuše skoro pa najtoplije dane u godini, tako da uz plavo nebo i pokoji bijeli oblak, bilo je jako lijepo.

Niskobuđetni letovi

Jedan od glavnih razloga što smo se odlučili na odlazak baš u SF, je taj što smo uboli jako jeftine karte sa Volaris avio kompanijom. Iako je let prošao ugodno, niskobudgetne karte imaju nekoliko nedostataka na koje treba pripaziti ako se odlučujete na kupnju.

Većina tih nedostataka se može naći u uvjetima napisanim micro malim slovima. Tako su te karte nepovratne, odnosno u slučaju da ne možete ići ili jednostavno želite novac nazad, teško da ćete ih dobiti, ili ih želite prebaciti na nekoga, sve te usluge su uskraćene. I u većini slučajeva ćete poletiti-sletiti na sporedne a ne glavne aerodrome. Tako smo mi poljetali iz Toluce (1h od mexico citya) a sljetali u Oakland koji je isto jedno sat vremena od SF-a.

Isto tako vam mogu mjenjat datum/sat polaska-dolaska, tako su nama promijenili tri puta vrijeme polaska, dok im nisam rekao fuckoff jer smo već rezervirali hotel. I u toj prepirci uspio sam nagovorit operaterku da nam da let iz glavnog grada, pa smo tako uštedili odlazak u Tolucu. Kako aviokompanije plaćaju određenu taxu za korištenje aerodroma, tako visina te cijene ovisi i o vremenskom terminu. Atraktivniji termini koštaju više. Tako smo iz glavnog grada poletili u 18.30 i stigli u 00.40 u Oakland, i uz imigraciju i carinu, izašli oko 1.30 ujutro sa aerodroma.

San Francisco

Prvu noć zbog super termina dolaska, u hotel smo došli oko 2 ujutro, al kako smo prvu noć bookirali tik uz aerodrom u Oaklandu, trebalo nam je svega 5min taxijem do hotela. Rano ujutro mini doručak krenuli smo za San Francisco.

Predivno jutro nam je već obećalo predivan dan, i jedva smo čekali da stignemo u centar. Oko 1.15h za javni prijevoz, stigli smo u hotel koji je bio smješten na popularnoj Lombard ulici. Hotel u SFu je bio jedan od najeftinijih a relativno najbliži svemu, te se uz korištenje javnog prijevoza moglo doći svuda jako brzo.

Ugodno osoblje hotela nam je pričuvalo torbe jer se nismo mogli još chekinirati, pa smo se spustili kroz predivno naselje do SF Bay-a, tj uvale i marine, i odlučili hodati prema famoznom Golden Gate mostu.

Kako je San Francisco na jako zanimljivom terenu, po tome i poznat, svako malo hodate nizbrdo, pa uzbrdo pa nizbrdo… Super za kondiciju.

Nismo išli full pripremljeni, te smo imali svega par stvari koje smo htjeli vidjeti i probati. Proveli smo svega 3 dana u SFu, pa je teško i vidjeti sve. No mislim da smo vidjeli ono najbitnije, provozali se popularnim vlakićem “Cable Car”, otišli na otok Alcatraz, popeli se na Golden Gate most, i vidjeli kako se spuštaju auti kroz popularnu Lombard ulicu.

Probali famoznu juhu serviranu u kruhu itd. Kako je vremenska razlika -2h od Mexico Citya, biti budan do 11-12h navečer je nama bilo 1-2 ujutro, pa smo bili jako koma.

Alcatraz

Polazak sa Piera 33 u 10 ujutro pokazao je kao idealan polazak jer nije ni pre rano, a ni prekasno, sa obzirom da je tour na otoku prepušten posjetiteljima, te je moguće biti i otići sa otoka kada vam dosadi. Mi smo bili oko 3h.

Otok Alcatraz na kojem se nalazi popularni strogo čuvani zatvor je obavezno posjetiti. Kako su nas upozorili da je moguća navala za dane koje smo išli, kupili smo karte na službenoj web stranici i koštale su 26$, nekih 2-3$ jeftinije nego na licu mjesta. No kako smo vidjeli većina je imala isprintane karte kupljene istim putem.

Otok Alcatraz je u početku bila planina, koja se nakon podizanja levela vode, pretvorila u otok. Taj je otok već odavno bio jako zanimljiv vojsci, zbog svoje strateške pozicije. Tako su se na ulazku u SF uvalu, na mjestu gdje se sada nalazi Golden Gate birdge nalazile dvije tvrđave koje su branile ulazu u luku, a na otoku Alcatraz nalazila treća koja je imala direktan pogled na ulaz. Otok je tako bio svjetionik, pa vojni zatvor, te nakon toga pretvoren u federalni zatvor i na kraju u turističku atrakciju.

Na otoku su uz zatvorenike živjele i obitelji administracije, tako je otok bio relativno pun djece i žena koje su se brinule o uređenju otoka. Djeca su ujutro sa bordom išla u školu i vraćala se na otok, i izgleda da im je bilo jako zanimljivo. Nisu imali nikakvih kontakata sa zatvorenicima, a i izgleda da ih niti nije zanimalo. Zatvor je prestao sa radom oko 1963. godine i krajem 1969 je bio okupiran sa grupom Indijanaca (domaći amerikanci),

koji su imali ideju pretvoriti otok u edukacijski i kulturološki centar, uzimajući u obzir svoju poziciju u društvu, borili su se za svoja prava. To se naravno nije svidjelo vladi Amerike, pa su imali cilj maknuti ih od tamo. Građani iz cijele amerike su stizali u SF kao podrška njima Nakon 19 mjeseci okupacije, uspjeli su ih maknut sa otoka. Nakon toga otok je nacionalnu rekreativnu zonu.

Zatvor je bio popularan zbog svog glasa da nitko ne može pobjeći sa njega, što i nije tolka laž, sa obzirom da su zatvorenici trebali na neki način izaći iz zatvora što nije bilo lako. No nakon izlaska, tomu nije bio kraj, trebali su preplivati zaljev do obale.

No to nije bilo nikako lako, jer je voda bila užasno hladna a morsku struju spominju kao smrtonosnu. Čak spominju čestu pojavu morskih pasa. Tako da im nije bilo nikako lako a i rizik je bio prevelik.

Javni prijevoz

Može se reći da je grad relativno ok pokriven sa autobusima, kojih nema previše, no linije su duge i prolaze jako često. Među gradske linije za Berkeley ili Oakland su povezane vlakom tipa metro zvanim Bart,

a do tih gradova je moguće ići i mini trajektima po luci, na koje nažalost nismo uspjeli ukrcat se, iako bi bilo super da jesmo jer se može vidjet grad sa skoro svih strana. Autobus je koštao 2$, što nam se i činilo puno za jednu kartu, no onda smo (skoro pa zadnji dan) skužili da je to u principu dnevna karta. Mega fail, al dobro, znamo za ubuduće, a i nismo se tolko često vozili busom.

Kultura vožnje autima i pravila su jako slična kao i u ostatku Amerike. Obožavam kako amerikanci voze i kako se ponašaju u prometu. Na svaki znak stop se uredno staje bio netko na pješačkom ili ne. Ukoliko mislite prijeći cestu, staju vam na 20tak metara pa čak i ako niste na označenom prijelazu. Tokom cijelog boravka, možda smo čuli 2-3 trubljenja sirenom. Svi imaju puno strpljenja, no možda i kazne za prijestupe imaju sa time veze, za prolazak kroz crveno ćete platiti masnu kaznu. Možda bi se ovakva pravila-kazne mogle postavit u meksiku za lokalne idiote, kojima crveno svjetlo ne znači puno, ili ako se usudite prijeći preko pješačkog, isti iz auta će vam spomenut par puta familiju.

Hrana

U Americi se teško sakriti od hamburgera i brze hrane. No trudili smo se svesti količinu hamburgera na jedan dnevno, sa obzirom da bi unjeli oko 1300-1500 kalorija, što bi kao trebalo bit za cijeli dan haha. Sva hrana na menujima ima i vrijednost u kalorijama, vjerovatno da vas savjest peče više dok budete uživali u hrani. Ja sam uglavnom mažnjavao Fish and Chips, iliti ribu i pomfrit.

Od ponude hrane ima svega, kako je San Francisco mješavina kultura, tako ima kineske, thai, meksičke itd hrane. Nažalost nisam naišao na nikakav hrvatsko-srpski birc da meznemo koju sarmu. Voda je relativno skupa, no svako tolko su se nalazili mali stupići sa pitkom vodom, na kojoj smo napunili naše boce.

Sve u svemu, jako jako nam se svidio SF, i definitivno se isplati posjetiti ga.

 
Komentiraj

Objavio dana 28/09/2010 u Za, Život

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s