RSS

Mjecečni arhivi: Kolovoz 2010

200 godina

La Época del BicentenarioOve godine Meksiko slavi 200-totu obljetnicu revolucije (15.09.). Dosta brandova imaju svoje posebne promocije vezane za obljetnicu. Tipa “Kupi mužu novi auto“, kad smo kod auta, VW je izbacio posebnu verziju nove Jette, koja se potpuno izrađuje u Meksiku, na što su Meksikanci jako ponosni (večina malih VW auta dolaze iz Brazila i stižu full loše kvalitete), dok su auti proizvedeni u Meksiku na dobrom glasu, bar od VW.

Na televiziji, prije filma u kinu te na radiju, non-stop se vrte reklame za obljetnicu, tolko da ljudima već dosadilo a nije još ni počelo pravo slavlje. Reklama podsjeća Meksikance da bi trebali biti ponosni na sebe, i na tih 200 godina što postoje. Iako imaju potpuno pravo biti ponosni, ja ih koji put dirnem sa mojim pametnim pitanjima i sa mrvicom sarkazma. Pa svako tolko pitam jednog koji je očigledno veliki patriot, da mi kaže na što je to ponosan. Svi uglavnom odgovaraju na sve, pa ih onda ja dirnem sa pitanjima; “Dal su ponosni na korumpiranu vladu, male plaće, loše zdravstvo, manjak zakona koji bi kontrolirao ljude, zagađenje, djecu koja izlaze izlaze ko idioti iz osnovne škole i općenito loše školstvo” – nakon toga, se malo zblokiraju jer im je to previše za obradit, neki uglavnom nastave sa šutnjom, neki se slože sa mojim pitanjima, neki čal i prestanu bit ponosni odjednom.

Meksikanci su jako ponosan narod, veliki su patrioti iako ih zemlja guzi na sve moguće načine. Na sve loše odgovaraju “Ovo je Meksiko, navikni se” -oni su se valjda kroz sve ove godine dobro navikli. Možda bih i ja bio ponosan da slavim 200 godina postojanja moje zemlje, možda je sve to prirodno no kako nisam u toj poziciji, ne razumijem.

 
Komentiraj

Objavio dana 18/08/2010 u Za, Život

 

Još malo, pa počelo

I ovaj je vikend kao i svaki drugi prošao veoma brzo, i opet smo na početku novog radnog tjedna. Kako radim od kuće, i nije tolko naporno u pidžami preskočit jednu sobu i otići u drugu. Ubrizgavanje kave na litre i doručkovanje nekih Donuta (da, onih koje jedu američki policajci) od jučer. Imam prednost što se u meksiku počinje raditi dosta kasnije nego na evropski ritam, tako da mejlovi počnu dolaziti tek poslje 9-10 ujutro, bar oni poslovni. Ja sam ranoranilac, tolko da se ni vikendom ne mogu naspavat kada bih trebao. Tako je danas dan počeo oko 6.30, vani je još bio mrak, a i sunce se tek diže polako, sa obzirom da je tek 9 ujutro.

Sljedeći tjedan počinje škola opet, malo ranije nego u HR. Tako da se kaos polako vraća u trgovine, kako sada svi imaju popuste za školski pribor, pa se moram švercat na kasama “Samo do proizvoda” i ja sa 11, pa se molim da me ne posalje na drugu kasu. Promet je u banani kao i prije, i moje očekivanje prije ljeta da će se to smanjiti, i nije baš urodilo plodom.

Vrijeme je još uvijek relativno ok, ujutro je sunce do nekih 18h, onda počinje kiša koja pada uglavnom cijelu noć, no to mi je i ok, sa obzirom da volim spavat sa kišom u pozadini.

Monkey see, monkey do

Što se tiče posla, pripremam neke ponude za lokalce, za jednu od većih firmi u Meksiku. No uvijek se naživciram sa njima iako već surađujemo više godina, jer ih je kolega sa kojim surađujem navukao na kikiriki prije nego sam ja preuzeo te poslove, pa im je svaka ponuda puno, a u principu ni ne kuže veličine projekata. To je jedan od onih klijenata koje je bolje izgubit nego trpit. Ljudi koji tamo rade, bar u odjelu marketinga, ne mogu reći da su nesposobni, ali ne bi trebali obavljati poziciju za koju su plaćeni. Uzmimo to ovako, ako prodajete proizvod koji vrijedi više od pola milijuna kuna, a ne možete odvojiti ni 5% vrijednosti na poštenu internet kampanju, onda to dovodi u pitanje dal uopće želite prodat taj proizvod.

Ugodan početak tjedna svima.

 
Komentiraj

Objavio dana 16/08/2010 u Monday report