RSS

Udri jače manijače…

20 kol.

Ubio te grom” – idu riječi velikog kralja popa Dine Dvornika.

Cassette tape DJUpravo ću taj citat iskoristit za moj članak o kućnom redu i kulturi Meksikanaca, ako taj uopće postoji. Do prije pola godine, živjeli smo, kako ja to volim nazvat, na selu iako smo još uvijek bili u velikom Meksiko Citiju. Na jugu grada, no na periferiji prema poznatoj šumi “Los Dinamos” (ime dinamo od toga što se iz obližnje šume spuštala rijeka, gdje su bila postavljena četiri velika dinama, koja su u to doba proizvodila električnu energiju.). U tom našem selu, nije bilo asfalta, već su bile postavljene one kamene ploče, ali prije 100 godina, tako da je ulazak u selu doslovno namijenjen traktorima ili đipovima, friški sir sam kupovao direktno kod mljekara itd.

Tamo smo navikli da je svaki vikend kod nekoga dernek, i da neće biti parkinga na ulici, te da ćemo morati odgoditi spavanje na jutarnje sate. No dobro, tješiš se da ćeš i ti jednom imati neki party pa da ćeš moći postavit razglas veličine košarkaškog terena i prodrmat bubrege susjedima. Naime, svaki treći meksikanac ima svoj osobni razlgas kojeg renta po potrebi društvu. Valjda je IN imat svoj razglas i DJ opremu. No dobro, bio je nama to prvi stančić od 30tak kvadrada i WCa od 1x1m, ali za 600kn mjesečno, nije bilo problema sa trpljenjem susjedskih DJeva.

No dobro, početkom ove godine smo se napokon preselili u civilizaciju kako ja to volim reći. U jedno od prvih stambenih naselja izgrađenog 60tih za potrebe Olimpijskih igara koje su se održale u Meksiku 1968. godine. Tu su smjestili većinu posjetitelja. Kasnije se to naselje prodavalo socijalnim i prosvjetnim radnicima. Naselje iako ima već 50tak godina, ono je u veoma dobrom stanju, jer se napravilo kako treba i puno stvari se planiralo unaprijed. Ono što je nama super, je da je 70% slobodne površine naselja pokriveno zelenilom i parkovima te ograđeno je ogradom, iako svatko može ući.

Većinu naselja obitavaju stariji ljudi koji su tu odpočetka i prosječne obitelji sa djecom. Kako je naselje jako veliko, izgrađeno je sa idejom da sadrži sve potrebno bez odlaska iz, tako imaju veliki super market, 2 škole, tortiljeriju i bolnicu. Mi smo u zgradi na zadnjem trećem katu od ukupno 16 stanova. I iskreno, preporod naspram onog gdje smo bili na selu.

Dj Mama

Ama de casa, un trabajo que pagaNo, brzo smo skužili, da iako smo u zgradama gdje obitava više ljudi, na prostoru gdje postoje zgrade, gdje zvuk odskače puno brže i jače nego na selu, ne spriječava stanovnike da imaju svoju osobnu radio stanicu i podijele sa svima svoje glazbene ukuse. U ovom slučaju više nemamo mlađahne DJ-eje, već su to domaćice koje su doma po cijele dane i uglavnom dan provedu čišćenjem i pripremanjem ručka. Tako se radnim danom od 9h mogu čuti svakakve pjevuljke narodnih heroja i šta ti ja znam koji Fernandezi i ostali tradicionalni pjevači. Naravno, svaka domaćica mora imat svoj mega stereo sistem, kojeg su joj kupili za Dan Mame.

Preko toga i mogu proći, nek slušaju šta ih je volja, ono što me živcira je što ta muzika ne prestaje do 23h navečer, pa čak i kasnije. Da ne bude to sve, njima se pridružuju i njihovi muževi, koji odluče raštemat prozor ili vrata, ili upravo u 11 ili 12h navečer postaviti novu policu na zid, pa bušilicom razbude cijelu zgradu. Mene je na početku čudilo kako to da nitko ne reagira. Živio sam 5 godina u Zagrebu u svoje studentske dane, i znam što se desi ako je netko malo glasniji poslje 22 ili čak 21h usred radnog tjedna, odmah pokucaju momci u plavom i prijete raportom. Toga nažalost ovdje nema, bojim se da bi mene lokalna murja uhapsila što bi se pokušao žaliti.

Ovo je samo onaj mali dio “Boli me za sve i svakog” što vjerovatno mali meksikanci uče u osnovnoj školi; “Poštuj mamu i tatu, i j*bi ma*er susjedu sa muzikom i budi nekulturan sa svim ostalima”. U mojem mini istraživanju, saznao sam da postoji nešto sto se zove Kućni red i da bi se sve zgrade koje imaju više obitelji unutra, trebale toga pridržavati, no nažalost, malo, jako malo ljudi zna što je uopće kućni red, i odgovaraju na moje pitanje sa “Zašto bi ja puštao muziku na tiho i poštovao susjede, ako oni mene ne poštuju”. Šta reći na to?

Ugodan vam vikend svima!!

 
Komentiraj

Objavio dana 20/08/2010 u Protiv, Život

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s