I ovaj je vikend kao i svaki drugi prošao veoma brzo, i opet smo na početku novog radnog tjedna. Kako radim od kuće, i nije tolko naporno u pidžami preskočit jednu sobu i otići u drugu. Ubrizgavanje kave na litre i doručkovanje nekih Donuta (da, onih koje jedu američki policajci) od jučer. Imam prednost što se u meksiku počinje raditi dosta kasnije nego na evropski ritam, tako da mejlovi počnu dolaziti tek poslje 9-10 ujutro, bar oni poslovni. Ja sam ranoranilac, tolko da se ni vikendom ne mogu naspavat kada bih trebao. Tako je danas dan počeo oko 6.30, vani je još bio mrak, a i sunce se tek diže polako, sa obzirom da je tek 9 ujutro.

Sljedeći tjedan počinje škola opet, malo ranije nego u HR. Tako da se kaos polako vraća u trgovine, kako sada svi imaju popuste za školski pribor, pa se moram švercat na kasama “Samo do proizvoda” i ja sa 11, pa se molim da me ne posalje na drugu kasu. Promet je u banani kao i prije, i moje očekivanje prije ljeta da će se to smanjiti, i nije baš urodilo plodom.

Vrijeme je još uvijek relativno ok, ujutro je sunce do nekih 18h, onda počinje kiša koja pada uglavnom cijelu noć, no to mi je i ok, sa obzirom da volim spavat sa kišom u pozadini.

Monkey see, monkey do

Što se tiče posla, pripremam neke ponude za lokalce, za jednu od većih firmi u Meksiku. No uvijek se naživciram sa njima iako već surađujemo više godina, jer ih je kolega sa kojim surađujem navukao na kikiriki prije nego sam ja preuzeo te poslove, pa im je svaka ponuda puno, a u principu ni ne kuže veličine projekata. To je jedan od onih klijenata koje je bolje izgubit nego trpit. Ljudi koji tamo rade, bar u odjelu marketinga, ne mogu reći da su nesposobni, ali ne bi trebali obavljati poziciju za koju su plaćeni. Uzmimo to ovako, ako prodajete proizvod koji vrijedi više od pola milijuna kuna, a ne možete odvojiti ni 5% vrijednosti na poštenu internet kampanju, onda to dovodi u pitanje dal uopće želite prodat taj proizvod.

Ugodan početak tjedna svima.