RSS

Mjecečni arhivi: Srpanj 2010

Dođi mi, donesi mi

Summer PicnicIako mi se ovo dešavalo i prije, nije me tolko raspizdilo da sam morao napisati više o tome, do sada. U subotu jedan naš lokalni drug i prijatelj slavi rođendan, i isplanirao je napraviti piknik popodne, ako nas ne zezne kiša, i onda navečer dernek kod njega, jer se kao u parkovima (di je piknik) ne smije cugat, da nas ne bi sve u maricu…

Dress koda naravno nema, u parku smo jel, (Chapultepec: koji je btw jako simpa, jedan od ljepših parkova u mexico citiju), ali postoje uvjeti, tj nisu ni uvjeti, nego ono, po potrebi. Kako se radi o pikniku (kakav je to piknic bez hrane), ako planiraš jesti ili piti, moraš to isto ponjeti sa sobom, te isto tako, ako već nosiš za jesti, preporuča se da poneseš malo više da se može dijeliti. Da da, morate ponjeti sa sobom ono što ćete piknikirati. Nemam ništa protiv da ponesem frizbi ili ping pong rekete, al da nosim i hranu i još za druge, e pa to mi se baš i ne sviđa.

Ovo naime i nije nešto novo u ovim krajevima, dosta je popularno u Latino Americi pa čak i USA kolko sam informiran. Da nastavim dalje, poslje piknika se planira odlazak u stan slavljenika, gdje naravno, ako planiraš cugat nešto, moraš ponjeti sa sobom. Baš me zanima kolko bi ljudi u HR otišlo na nečiji rođendan znajući da moraju nosit bocu vodke i juica sa sobom.

Kako sam već spomenuo, ovo nije prva feštica na koju moram sa svojim six packom, ali ona na koju moram nosit svoju hranu, bome jeste. Znači sada osim što moram liku kupit neku jeftinu majicu na rasprodaji, moram si sandwiche radit i neki alkohol plus sokove/gazirano zrihtat. Neznam samo dal mi i led treba, al imam doma nešto leda u dubokom, budem to ponio.

Edit: Lik je obavijestio pozvane da donesu svoje ipode i neka netko donese zvučnike. Tanjuri i čaše nisu potrebne ali vilice i žlice jesu.

 
Komentiraj

Objavio dana 27/07/2010 u Protiv, Život

 

Monday report: 15 godina

Ovaj vikend smo bili na jednoj tradicionalnoj fešti Quince años i cura koja slavi je Quinceañera (petnaestogodišnjakinja). Bio je to party koji se organizira curama koje napune 15 godina. Ova ceremonija je slična onoj koja se slavi u Americi (Sweet 16), dok je to ovdje sa 15 godina kao i u većini Latino Američkih država. Cure biraju raskošne haljine raznih boja, rezervira se limuzina, dvorana, band, catering, tečajevi plesa i kredit u banci. Naravno, kvaliteta same fešte ovisi i količini novca koja se želi potrošit. Uglavnom se poziva rodbina i uži prijatelji. Ovo je tradicionalna fešta na kojoj se slavi to što cura više nije dijete, već postaje žena.

Proces počinje sa misom u crkvi koja je blizu dvorane, nakon toga se odlazi u taj salon/dvoranu gdje se fino svi posjednu. Onda se servira večera, koja uglavnom uključuje kremastu juhu, paštu ili rižu kao predjelo, i onda neka mesina sa salatom. Na ovoj proslavi, klopa i nije bila tako loša. Nakon klope, animator malo davi ljude sa svojim fazonima, nakon kojih se tata i kćerka pripremaju za otvaranje plesa sa klasičnim valcerom koje je jedno od najvažnijih te noći. Nakon tate, se redaju ujaci, strine, bratići, konobari, parking čuvari i svi ostali koji žele plesat sa njom, nakon plesa se podizanje čaše i zdravica.

Tokom početka noći, djevojka nosi ravne cipele, koje tokom noći zamijenjuje sa štiklama (žena ne), i njezina kuma ili sestra joj predaje zadnju igračku, koja je obično lutka ili neko plišano stvorenje. Sa tim detaljima, ona prestaje biti dijete. Cijela ceremonija se priprema skoro godinu dana unaprijed, i upoznao sam par djevojčica od 12-13 godina koje jedva čekaju tako nešto. Vjerovatno zbog toga što se tog dana stvarno osjećaju kao princeze i to je baš njihov dan. Nekoliko članova je upleteno, osim roditelja, tu je kuma i vjerovatno osoba koja je angažirana za organizaciju svega. Svi uzvanici dobivaju pozivnice i broj je uglavnom ograničen zbog klope i mjesta u dvorani.

Djevojku prate 4 lika koji se zovu Chambelani (jed. Chambelan ~ čambelan). Uz nju su uglavnom tokom cijele noći te plešu sa njom u nekoliko navrata. Chambelani mogu biti bratići, prijatelji ili profesionalci.

Par slika kako je to izgledalo:

 
Komentiraj

Objavio dana 19/07/2010 u Monday report, Za, Život

 

Košenje trave

U mojoj jutarnjoj šetnjici do sportskog centra, svaki tjedan se divim ovom liku, da sam jutros odlučio uslikati ga. Iskreno, malo mi ga je žao, jer se vidi da se radi o jednom starijem gospodinu, koji svaki dan kosi dio trave na lokalnom stadionu. Kada napokon uspije doći do kraja, mora se vratit na početak jer je tamo već trava do koljena.

 
Komentiraj

Objavio dana 16/07/2010 u Ostalo

 

Petak, vikend, yes!!

ATM Machines in PanamaDanas nije običan petak, danas je quincena (kinsena, quince = 15). Što znači par stvari, jedna je kao loša i sadržava kaos u sebi a druga je dobra. U meksiku većina ljudi koja je stalno zaposlena, prima plaću svaka 2 tjedna. Što u principu i nije tako loše, jer od 14.-16. u mjesecu vam fino legne plaćica, dobijete bonove za hranu i restorane i ako je k tome još i petak, imate sve potrebno da potrošite većinu na alkohol i odjeću (ako živite sa starcima, prosjek do neke 30-te) te na poklone, elektroniku ili odjeću iz trenutno aktivnih popusta (ako ste obiteljski čovjek).

Jučer smo se i mi uputili da vidimo dal je ostalo šta korisnog od odjeće, kako su u tijeku veliki popusti u shopping centrima. Lagano je bio kaos. Em što je petak, em što je ljudima nešto kapnulo na račune. Iako neću sada pisati o društvu i ekonomiji u meksiku, kriza se može osjetiti i u meksiku i nema baš puno novca u điru, ljudi ga svejedno troše. Valjda je to sve taj latino duh živi za ovaj moment, gdje nema puno brige za sutra. Ćemo ben bi mi rekli u Istri.

Ono dobro

Petak u meksiku je nešto posebno, pogotovo što je svako malo i most te se gotovo svaki praznik usred tjedna prebacuje uglavnom na ponedjeljak, tako da je svako malo produženi vikend. Ovaj vikend nije takav. Svi svima čestitaju uspješan završetak radnog tjedna; na radiju, televiziji, twitteru, facebooku, farmvillu, gotovo svuda. Radne navike meksikanaca potpuno su drugačije od onih u Europi, naime, njima je posao nešto sasvim sekundarno u životu, nešto što moraju raditi da bi živjeli za taj dan, tjedan, mjesec. I vikend je period u kojem se skupe obitelji, pa se jede, slave se rođendani, pa se pije itd… Znam da svi iščekuju vikend, no ovdje je to kao neki festival. Jako lako se pojedinac navikne na to, jako lako :p

Definicija kaosa

Angry manKako sam već spomenuo, gotova je škola, i vidi se pad gradskog prometa za jedno 25%. Što u principu i nije baš neka razlika. Petak uglavnom nije drugačiji od ostalih dana u tjednu, osim kada je quincena. Tada se promet poveća za 60%, još uvijek nisam skužio kamo svi toliko žure, što moraju dostaviti u vrlo kratkom vremenu. Sve to automatski povećava i nervozu na cesti. Osim na cestama, kaos je u super marketima, trgovinama, kasama i svugdje gdje ima više od 3 osobe. Svi su jedva dočekali kraj drugog tjedna i plaću. Valjda zbog toga svi nekamo žure, u potrazi da ili podignu taj novac ili ga potroše, ili da jednostavno dođu kući.

Uz to, kako je vrijeme baš gadno, stalno pada kiša, svi počnu voziti 50-60% sporije nego inače, opreznost je najvažnija. Tako da ako idete doma i put vam uglavnom traje sat vremena, u ovaj famozni petak, putovati ćete 3h. Ovaj petak je definitivno dan za izbjegavanje, te izlazit iz kuće se preporuča samo ako stvarno moraš.

Ugodan vam vikend želim radni narode

 
Komentiraj

Objavio dana 16/07/2010 u Protiv, Za

 

Zakon Arizone o useljeništvu

Još uvijek se ova tema vrti po novinama i webu. Za one koji nisu upućeni, radi se o prijedlogu zakona američke savezne države Arizona koja bi dopustila agentima da zatraže dokumente bilo koga tko im se učini sumljiv, te ukoliko nije legaliziran, da ga sankcioniraju dal deportacijom ili batinom. Meksiko je dosta zabrinut, jer većina useljenika u Arizoni su baš meksikanci, koji odlaze u posjet svojim rodbinama ili su samo u potrazi za Američkim snom tj noćnom morom, i tamo ostaju, neki se legaliziraju, no vjerovatno je veliki broj ne legaliziranih.

Iako je u Meksiku situacija malo drugačija od USA po pitanju imigracije. Proces je mukotrpan, i zatjeva puno živaca i vremena (naravno nisam jedan od onih koji podržava mito i korupciju), novaca za naknade i odlazaka u imigracijski ured, nije nešto što bi htio izbjeć i živjeti ilegalno . Status ilegalca u nekog državi je po meni samo privremen status naravno ako je nužan. Živjeti bez papira je doslovno nemoguće, ako pričamo o nekom normalnom životu. U mom slučaju, kao stranac sa radnom vizom iliti ne-useljenik sa radnim obavezama imam skoro pa sve povlastice kao i domaćini, osim glasovanja i nacionalnosti.

Ne podržavam ilegalce, jer gledajući generalno, na ovaj ili onaj način generiraju trošak državi, dal kroz zdravstvo ili troškove transporta ili čuvanja istih u zatvorima, koje se na kraju financira iz poreza kojeg plaćaju ostali građani. No način na koji to radi USA je totalno van normale, i totalno se slažem da se radi o kršenju prava imigranata.

Mnogi smatraju taj zakon kao rasistički, pa je iz tog razloga narod dosta podijeljen i u samoj Arizoni. Što je dosta primitivno, bar za USA, koja glasi kao primjer demokratske zemlje.

Kako to radi Meksiko?

Meksiko isto ima problema sa imigrantima koji se ne žele legalizirati. No svake godine u novinama izlaze oglasi imigracijskog ureda, u kojem pozivaju sve ilegalce da dođu i legaliziraju se. Proces je možda malo drugačiji za te osobe nego za druge. Možda trebaju platit neku kaznu no mislim da im je u interesu imati što više legalnih posjetitelja, pogotovo koji obavljaju neki posao u Meksiku.

Par parodija na temu


 
Komentiraj

Objavio dana 14/07/2010 u Život